Mapa koja prikazuje približan razmještaj ilirskih plemena na historijskom području Ilirije.Teritorija Liburna
Liburni (grčkiLibyrnides) su antička venetsko-ilirska pomorska etnogrupa koja je živjela na jugozapadu današnje Hrvatske na obalama sjeveroistočnog dijela Jadranskog mora između rijeka Raše i Krke, tj. na području Kvarnera i sjevernoj Dalmaciji do velebitskog primorja. Liburni su bili savremenici italskih Etruraca i levantskihFeničana i smatra se da su se doselili na navedene teritorije oko IX stoljeća p. n. e. Njihovi susjedi na zapadu su bili Histri, sjeverno u zaleđu Japodi, a istočno Dalmati. Liburni su jedno vrijeme bili "gospodari Jadrana".
Historija
Liburni su najvjerojatnije imali trgovačke odnose s italskim Etrurcima i levantskimFeničanima koji su već prije Grka doplovili do Jadrana. O feničanskom prisustvu nema historijskih dokumenata ali rijetki arheonalazi ipak ukazuju na moguću trgovačku razmjenu sa domaćim stanovništvom.
Na italskoj obali Jadrana otkriveni su znatni arheološki nalazi počevši od IX vijeka, koji potvrđuju ilirsko (liburnsko) prisustvo u oblasti Picenuma: fibule sa zrnom jantara na luku, naočaraste fibule i isto takvi privjesci, pektorali i drugi ukrasni predmeti.[1] Isti takvi predmeti pronađeni su na naspramnoj liburnskoj i japodskoj strani.[2]
Prve historijske zapise o sukobu Grka i Ilira, napravili su Grci tek kada su Grci ovladali višim nivoom tehnike gradnje brodova, i organizacijom flote i suvozemne vojske.[3] Nakon VII stoljeća p. n. e. ostvarili su prevlast nad Liburnima u Jonskom moru otjeravši ih sa ostrva Korkira (ostrvo Krf, zapadno od Grčke) a zatim i iz Epidamnusa (današnji Drač u Albaniji). U narednim stoljećima Grci zauzimaju i ostrva u srednjem Jadranu: Hvar, Vis i Korčulu i tu, kao i na obali, uspostavljaju svoje kolonije a Liburne potiskuju na sjever Jadrana. Pritisnuti Grcima i italskim plemenima u V. stoljeću Liburni nisu više pomorska sila. Liburni su 385. ili 386 bez uspjeha pokušali povratiti Hvar. Grčki zapovjednik iz Lissosa (Lješ u Albaniji) doplovio je s velikim brojem troveslarki protiv ilirskih lakih brodova i, nakon što je neke potopio, a druge zarobio, ubio je više od pet hiljada napadača, a uzeo oko dvije hiljade kao zarobljenike.[2]
Od IV stoljeća p. n. e. iz dalmatinskog zaleđa upadaju i ratoborni Dalmati koji također potiskuju Liburne iz srednjodalmatinskog primorja i preotimaju im grad Promona. Kako su postali ugroženi i s kopna i mora, Liburni se okreću k Rimu a 167. godine p. n. e. postaju njihovi saveznici.
[2]
