Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Mapa Epira, mete čestih ilirskih upada i osvajanjaMapa Peloponeza. Zapadne regije su bile meta Scerdilaidasa kao i arhipelag Kikladi (desno na mapi).
Scerdilaidas (Skerdilaidas), iz plemena Ardijejaca, sin kralja Pleuratusa I i brat kralja Agrona, je bio ilirski vladar od 212. do 206. godine p. n. e. Nakon smrti kralja Agrona, Ilirijom je vladala njegova druga žena, kraljica Teuta, i to kao regent umjesto Agronovog maloljetnog sina Pineusa kojeg mu je rodila prva žena, Triteuta. Teuta je pokušala proširiti teritorije osvajanjem preostalih grčkih kolonija: osvojila je Dyrrachium (Drač), grad Phoenice se predao a flota pod vođstvom Scerdilaidasa poharala je Krf i Sarandu.
Scerdilaidas je bio saveznik Filipa V Makedonskog u periodu prije 218. godine p. n. e. mada je ilirska podrška Makedoncima u borbi protiv Etolskih Grka iste godine bila narušena neslaganjima između vladara pojedinih gradova. (Postoji i raniji primjer ilirske podrške Makedoncima u odbrani od Etolskih Grka, naime, ilirski kralj Agron je 231. godine p. n. e. na molbu Demetriosa II poslao 100 brodova i 5.000 ratnika u odbranu Mediona i tom su prilikom Etolski Grci natjerani u bijeg a ilirska vojska zarobila veliki ratni plijen. Također ima i više primjera o neslozi pojedinih lokalnih vlastodržaca u Iliriji, npr. izdaja Demetrijusa Hvaranina u vrijeme rata protiv Rima, za vrijeme vladavine kraljice Teute. Generalno je cijeli period bio obilježen sklapanjem i raskidanjem savezništava između ilirskih, makedonskih, grčkih i rimskih subjekata.)
Oko 217. godine p. n. e. Scerdilaidas je prestao pružati podršku Filipu V tvrdeći da obećane "subvencije" nisu odavno bile plaćene. Poslao je 15 svojih brodova pod izgovorom da idu preuzeti novac i dopratiti dragocjeni teret natrag ali su južno od ostrva Krf napali dvojicu Filipovih prijatelja i zarobili im četiri broda. Nakon toga, ilirski brodovi su nastavili presretati i pljačkati brodove i južno od Peloponeza.
Iliru imali moćnu flotu brzih i okretnih brodova koja je bila strah i trepet za mnoge u to vrijeme, čak je i moćni Rim oklijevao intervenirati u odbranu ilirskih žrtava (vjerovatno i zbog zauzetosti ratovanjem na drugim frontovima (Drugi punski rat, protiv Kartage). No, piratstvo nije bilo neuobičajeno, to je bila "unosna aktivnost" i njome su se bavili svi.
Također 217. godine p. n. e. Scerdilaidas je oteo nekoliko makedonskih gradova u Pelagoniji i Dasareti, no Filip ih je brzo ponovo osvojio kao i Scerdilaidasove posjede oko Ohridskog jezera. 213. godine p. n. e. Filip zauzima Lisus a nekoliko obližnjih gradova se dobrovoljno predalo. Zbog Scerdilaidasovog savezništva sa Rimom, makedonska vojska je često napadala ilirske teritorije oko 210. godine p. n. e.
Scerdialidas je imao sina, Pleuratusa II, koji je s njim učestvovao u bitkama.
Antički pisci o Scerdilaidasu
Za razliku od većine drugih ilirskih vladara o kojima postoje tek oskudni podaci, Scerdilaidas se pominje u djelima historičara Apijana, Livija i Polibija i to u njihovim hronikama rimskih i grčkih ratova.
Apijan je zapisao da Iliri 230. godine p. n. e. nisu poharali samo obale Elisa i Mesenije na zapadnoj obali Peloponeza već osvojili i Phoenice u Epiru te primorali Epirsku ligu da uđe u savez s njima. Osim pomorskog piratstva, Scerdilaidas je izvršio i kopnenu invaziju na Epir.
Polibije navodi, između ostalog, da su Scerdilaidas i Demetrijus Hvaranin početkom 220. godine p. n. e. otplovili sa 90 brodova do Kiklada, arhipelaga u Egejskom moru i tamo vršili pljačke.
Tako Livije navodi da je rimski Senat 217. godine p. n. e. "ljubazno podsjetio" Pineusa da plati danak koji je Teuta bila primorana plaćati nakon poraza u prvom rimsko-ilirskom ratu, odnosno, "da će /Rim/ u slučaju odgođenog plaćanja prihvatiti ilirske taoce dok se dug na otplati". Vjerovatno je to bio jedan od razloga Scerdilaidasovog odlaska u pljačku brodova i grčkih gradova.
