Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.
Becker je diplomirao ekonomiju na Pensilvanijskom univerzitetu, a doktorirao na čikaškom 1955. Predavao je na Univerzitetu Columbia i Čikaškom univerzitetu. Bio je saradnik Hooverovog instituta.
Najveća zasluga Garyja Beckera jest uvođenje ekonomske metodologije na druge društvene nauke kao što su sociologija, kriminologija, demografija itd. Becker je, primjenom mikroekonomske teorije, pokušao objasniti mnoge društvene fenomene koji ne pripadaju uobičajenim pojavama kojima se bavi ekonomska teorija.
Još je u doktorskoj disertaciji dokazao da su rasna, spolna i druga slična diskriminacija neracionalne sa stanovišta onoga ko vrši diskriminaciju jer on tako propušta najbolje poslovne mogućnosti.
S Theodoreom Schultzom utemeljio je koncept ljudskog znanja jednog od oblika kapitala. Shodno tome, posmatrao je obrazovanje kao investiciju, gdje pojedinac ulaže u svoje školovanje očekujući za uzvrat korist (dobitak).
Izuzetno je poznat i važan njegov tekst o kriminalu, gdje je odluka da li da neko učini kriminalno djelo funkcija potencijalnih koristi i potencijalnih troškova (visina kazne) za počinioca. Iz toga je izveo zaključak da se kriminal može suzbijati kako povećanjem vjerovatnoće da će prekršilac biti otkriven, tako i povećanjem kazne u slučaju da bude otkriven. Iz ovih uvoda proistekla je cijela nova disciplina koja objašnjava pravo ekonomskim rezonima (Ričard Pozner i drugi).
Epohalan je Beckerov rad na demografskoj teoriji. Na polju fertiliteta, Becker je pošao od činjenice da roditelji prilikom donošenja odluke o rađanju djeteta polaze od koristi koju imaju od djeteta (zadovoljstvo, rad u kući ili na imanju, brigu djeteta u starosti roditelja itd.) i troškove povezane sa djetetom (gubitak dohotka majke, neposredni troškovi itd). Beckerova teorija fertiliteta danas dominira demografijom.
U sljedećoj fazi svog rada, Becker je dao najvažniji doprinos ustanovljavanju ekonomske teorije porodice, proširivši područje primjene ekonomske metodologije, zasnovane na maksimizacionom postupku, sa rađanja na fenomene kao što su pitanja odluke da li uopće stupiti u brak, izbora partnera, karaktera braka (poligamija, monogamija, altruizam ili konflikt interesa, način odlučivanja unutar porodice itd.), proizvodnje i podjele rada unutar porodice, razvoja, uloge države i slično.
Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je 1992. godine “za proširenje domena mikroekonomske analize na široki spektar ljudskih ponašanja i interakcija, uključujući i ponašanja nevezana za tržište”.
Najvažnija djela
Ljudski kapital (Human Capital, 1964)
Ekonomski pristup ljudskom ponašanju (The Economic Approach to Human Behavior, 1976)
Rasprava o porodici (A Treatise on the Family, 1981)
Ekonomika života (sa Giti Nashat-Becker, The Economics of Life, 1996)
