Vranduk (Врандук, Vranduch) je i srednjovjekovna tvrđava sa podgrađem (Varošište) u župi Brod u kraljevoj zemlji, i povremena vladarska rezidencija. U ranijoj prošlosti šire područje ima neriješeno pitanje o vezanosti za antičko naselje Arduba.
Tvrđava Vranduk je podignuta na lijevoj obali rijeke Bosne na vrhu nevelike klisure sa odbrambenom pozicijom kontrole doline rijeke Bosne na putu od Visokog prema rijeci Savi (otuda naziv: „kapija Bosne“). Ulaz u tvrđavu je sa istočne strane, a u unutrašnjosti, okruženoj visokim zidinama i puškarnicama, ima izduženo dvorište (35x22 m), cisternu i četvrtastu kulu na sjevernoj strani.
Vranduk se prvi put javlja u pisanim izvorima 11. marta 1410. kada se dubrovački građani žale ugarskom vladaru Sigismundu na postupke njegove vojske (koju vodi Pavle Bešenji) koja je prodorom iz Vranduka ugrozila njihove trgovce u Podvisokom. U podgrađu Vranduka je augusta 1430. u dva navrata boravio kralj Tvrtko II Tvrtković. Uzima se da je ovdje svoje sjedište imao protivkralj Radivoj Ostojić ('de Vranduch'), brat kralja Stjepana Tomaša Ostojića. Februara 1449. na Vranduku je bosanski kralj Stjepan Tomaš sklopio trgovačko društvo za promet srebrom sa TrogiraninomNikolom Testom.
Kralj Stjepan Tomaš je 1447. u Vranduku sagradio crkvu sv. Tome. U podgrađu Vranduka bio je i franjevački samostan (1449), gdje se kao gvardijan spominje fra Stjepan. Dubrovački trgovci u svojim testamentima ostavljaju dio imovine crkvi u Podvranduku (la giesia de Soto Vranduch). Za samostan i crkvu tokom 1462. ugovoren je tromjesečni rad šibenskog kipara Ivana Hrelića, učenika Jurja Dalmatinca. U popisu iz 1468/69 Vranduk je pripadao kadiluku Bobovac.
Vranduk u novom vijeku
U osmanlijsko doba Vranduk postaje kasaba, doživljava dograđivanja i urbanu osmanlijskufizionomiju. Strateški položaj grada preusmjerio je i čuveni pohod Eugena Savojskog1697. koji ga nije mogao osvojiti. U Vranduku je 1715-1773. sjedište Vrandučke kapetanije. U 18. i 19. vijeku vrandučka tvrđava je bila prepoznatljiva po svome zatvoru za političke protivnike. U doba Omer paše Latasa tu je sjedište garnizona a administrativno je pod jurisdikcijom naiba zeničke nahije. Šira austrougarska vojna operacija uz moderniji način ratovanja dovela je do lahkog osvajanja Vranduka 1878. U novim okolnostima krajem 19. vijeka Vranduk gubi raniji značaj.
Geografija
Vranduk se nalazi u Zeničkodobojskom kantonu. Ovo područje je uglavnom brdovito. Magistralni put M-17 ide uz rijeku Bosnu, pored Vranduka, gdje prolazi kroz dva veća tunela.
Veliki dio ove oblasti se koristi za potrebe poljoprivrede, uzgoj voća i povrća, govedarstvo, a proizvodnja je bazirana na zdravoj hrani, počevši sa mlijekom i mliječnim proizvodima, mesom i mesnim proizvodima, pa do proizvodnje voća.
Poljoprivreda i ekološka proizvodnja hrane, rudarstvo i metalna obrada, drvna industrija, tekstil i kožna obrada su zastupljeni u ovom području.
Grad Zenica je poznat kao industrijski centar, ne samo regije nego i cijele zemlje. U prošlosti je industrijom dominirala osnovna industrijska proizvodnja (čelik, željezo i rudarstvo). Više od polovine te teritorije je danas prekriveno šumom.
