Johann Palisa [ˈjoːhan paːˈliza] (Opava, Češka, 6. prosinca 1848. – Beč, 2. svibnja 1925.), austrijski astronom šleskoga podrijetla.
Jedan od najpoznatijih otkrivača malih planeta u povijesti astronomije te najveći otkrivač asteroida vizualnom metodom. U Beču je studirao matematiku i astronomiju, ali prekida studij da bi se posvetio praktičnim opažanjima i 1872. godine prihvaća službu predstojnika Mornaričke zvjezdarnice u Puli. Refraktorskim teleskopom 1874. godine otkriva svoj prvi asteroid koji imenuje (136) Austrija. Tim otkrićem i Austro-Ugarska ulazi u krug država koje sudjeluju u otkrivanju asteroida te mu za to postignuće Car osobno dodjeljuje orden. Do 1880. godine otkriva iz Pule sveukupno 28 malih planeta (asteroida) od kojih neki nose imena vezana s Istrom i Hrvatskom: (142) Puljanka, (143) Jadran, (183) Istra. Ponudu da u Beču radi s novopostavljenim, tada najvećim teleskopom na svijetu Palisa prihvaća i 1890. godine rad nastavlja na bečkoj zvjezdarnici. Ondje u rad uvodi i astrofotografiju te do kraja života otkriva još 94 novih asteroida. Sa sveukupno otkrivena 122 mala planeta postaje jedan od njihovih najvećih otkrivača, a uz nekoliko skandala koje je priredio krutoj znanstvenoj zajednici, ostaje poznat i kao anegdotska ličnost. Ostat će zapamćen i po prvom spominjanju svjetlosnog onečišćenja koje umanjuje kvalitetu bečkog neba. Njemu je u čast asteroid otkriven s hajdelberške zvjezdarnice dobio ime (914) Palisana, a na Mjesecu je jedan krater nazvan Palisa. Komet koji je 1879. godine otkrio iz Pule, C/1879 Q1 (Palisa), nosi njegovo prezime.
Kad je 1993. godine svemirska sonda Galileo snimila iz blizine asteroid Idu koji je J. Palisa otkrio s bečke zvjezdarnice, Međunarodna astronomska unija odlučila je da će se neke od reljefnih struktura nazvati po otkrivaču i mjestima vezanima s njegovim djelovanjem, pa sad na Idi postoji Palisa regio (lat.: regija Palisa), kao i Pola regio (lat.: regija Pula).
