Najzastupljenija religija u Latviji je kršćanstvo. Od kršćanskih zajednica najzastupljeniji je luteranizam, zbog snažnog njemačkog utjecaja ali i zbog toga što je protestantizam općenito prihvaćen na području Baltika. Protestantizam ima snažniji utjecaj na sjeveru i zapadu zemlje, bliže skandinavskim zemljama i sjeverom dijelu Njemačke, dok na istoku i jugu Latvije prevladava katoličanstvo pod utjecajem Poljske i Litve. Latvijska pravoslavna crkva treća je najveća kršćanska i vjerska zajednica koja je najzastupljenija na graničnim područjima s Rusiji.
Povijest
Latvija je jedna od posljednjih europskih zemalja čije se stanovništvo pokrstilo. Prije pokrštavanja većina stanovništva prakticirala je finski paganizam pomiješan s elementima baltičke mitologije. No poganske religije su daljnjim tijekom srednjeg vijeka počele sve više gubiti na značaju te im se u pola stoljeća broj sljedbenika na području Latvije gotovo prepolovio. Prve doticaje s kršćanstvom i to rimokatoličanstvom, Latvijci su imali početkom 12. stoljeća, dolaskom vitezova Teutonaca koji su naseljavali područje Danske, sjevera Njemačke i Poljske te područje današnje Litve i Kalinjingradske oblasti. Latvija je bila jednim od poprišta sjevernih križarskih ratova gdje su se borili kršćanski kraljevi Danske, Švedske i sjevernonjemačkoj Livonskog reda i Teutonskog viteškog reda radi utjecaja u ovim krajevima.
Dijelovi istočne Latvije kratko su bile pod utjecajem vikinških vladara iz dinastije Rjurikoviča koji su početkom 12. stoljeća prihvatili pravoslavlje kao svoju vjeru. No, gubitkom vikinškog utjecaja na istoku Latvije i pravoslavlje isčezava s tog područja sve do kraja 19. stoljeća. Švedska je vremenom postala vladarica baltičkih obala što je za posljedicu imalo širenje protestantizma.
Unatoč kršćanstvu kao najzastupljenijoj vjeroispovijesti u zemlji, za neke najveće kršćanske blagdane kao što su Božić, Duhovi i Uskrs zadržani su neki tradicionalni poganski običaji kao dio nacionalne kulturne baštine. Štoviše, krajem 20. stoljeća počeli su se obnavljati ili osnivati novi novopoganski pokreti poput "Dievturība", koji je nastao obnovom baltičke mitologije zamrle krajem 13. stoljeća od strane male skupine ljudi 1925. godine.
Nakon sklapanja Poljsko-Litavske Unije1569., pod čiju je upravu potpao i prostor današnje Latvije,[1] vjerska karta Skandinavije i Baltika potpuno se promijenila, iako je državna religija bila katoličanstvo.[2] Unatoč reformaciji, katoličanstvo je uvelike opstalo sve do današnjih dana. Ipak, najteže dane je proživljavalo u vrijeme SSSR-a u kojem nije bilo vjerske snošljivosti. Zbog toga se mnogo Latvijaca, njih gotovo 20%, preobratilo na ateizam kako bi dobili viša mjesta i bolje životne uvjete u komunističkoj vladavini.
Religija u Europi, na Sredozemlju i na Bliskom Istoku 1100.
Religije u Europi 1560.
Izvori
↑ Norman Davies, Europe: A History, Pimlico, 1997., str. 554 (engl.)
↑ Daniel H. Cole, Poland's 1997 Constitution in Its Historical Context, Pravni fakultet Sveučilišta u Indiani, objavljeno 22. rujna 1998., dostupno na mrežnom sjedištu fakulteta(engl.)
Stradiņš J, Martin Luther and the Impact of the Reformation on the History of Latvia. - Dialogue between Christianity and Secularism in Latvia, Ljetopisi Europske akademije umjetnosti i znanosti, objavljeno 1996., 15. svezak, broj 7, str. 75. (engl.)
Klīve V, The Latvian Struggle for Survival: A Religious Perspective, Humanizam i društvene znanosti u Latviji, objavljeno 1993., 1. svezak, str. 51–52. (engl.)