Troja

Ovo je glavno značenje pojma Troja. Za druga značenja pogledajte Troja (razdvojba).

Arheološki lokalitet Troje
Svjetska baština – UNESCO
Država	Turska
Godina uvrštenja	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:849
Koordinate	39°57′23″N 26°14′20″E / 39.95639°N 26.23889°E / 39.95639; 26.23889
Troja class=notpageimage| Lokacija Troje u Turskoj

Troja, ponekad Ilij u starijim hrvatskim tekstovima (grčki: Τροία, Troia ili Ἴλιον, Ilion; latinski: Troia, Ilium; hetitski: Uilusa ili Truvisa) je legendarni grad i poprište Trojanskog rata, koji je dijelom opisan u Homerovoj Ilijadi, epskoj pjesmi na starogrčkom sastavljenoj u 9. ili 8. stoljeću prije Krista.

Osim toga, Troja (turski: Truva) je ime arheološkog nalazišta na navodnoj lokaciji homerske Troje u Maloj Aziji, danas mjesto Hissarlik (turski za "Mjesto utvrda") u sjeverozapadnoj Turskoj, u blizini morske obale jugozapadno od Dardanela pod planinom Idom.

Slojevi ruševina ispod citadele u Hisarliku su kronološki nazvane Troja, od I. do IX. s nekim podpodjelama:

• Troja I. (3000. – 2600. pr. Kr.)
• Troja II. (2600. – 2250. pr. Kr.)
• Troja III. (2250. – 2100. pr. Kr.)
• Troja IV. (2100. – 1950. pr. Kr.)
• Troja V. (1900. – 1800. pr. Kr.)
• Troja VI. (1800. – 1600. pr. Kr.)
• Troja VI.h (14. stoljeće pr. Kr.)
• Troja VII.a (oko 1300. – 1190. pr. Kr.) - najvjerojatnija homerova Troja^[1]
• Troja VII.b1 (12. stoljeće pr. Kr.)
• Troja VII.b2 (11. stoljeće pr. Kr.)
• Troja VII.b3 (do 950. pr. Kr.)
• Troja VIII. (oko 700. pr. Kr.)
• Troja IX. (1. stoljeće pr. Kr.) - helenistički Ilium

Najstarije naselje na lokalitetu Troje osnovano je u 3. tisućljeću pr. Kr. (brončano doba) i izgleda da je bilo uspješan obrtnički grad koji je kontrolirao morski prolaz Dardanele kroz koji su trgovci putovali iz Egejskog u Crno more. Schliemann je otkrio velika gradska vrata koja su pripadala Troji II., za koju je on vjerovao kako se radi o Homerovoj Troji jer je odgovarala homerovom opisu.

Oko 1900. pr. Kr., zbog hetitskog širenja, došlo je do velike seobe naroda prema zapadu, a gotovo svi gradovi istočno od Troje su uništeni. Prema arheološkim nalazima može se zaključiti da su Trojom zavladali narodi druge kulture. Tu Troju VI. je oko 1300. pr. Kr. uništio snažan potres, što se zaključilo po otrkiću samo jedne strijelice i izostanka mrtvih tijela.

Troja VII.a iz druge polovice 13. stoljeća pr. Kr. identificiran je kao hetitska Uilusa (starogrčki: Ilion) i često se navodi kao homerska Troja, ali ta je tvrdnja i dalje sporna. Ona je uništena ratom o čemu svjedoče nalazi spaljeni vatrom, djelomični ostaci ljudskih tijela sa smrtnim ozljedama na kostima, te nekoliko brončanih strijelica. Troja VII.a je imala gradske zidine čiji su tornjevi imali visinu i do 9 metara, a bastioni su imali promjer 18 x 18 metara. Arheolog Manfred Korfmann, koji ju je iskopao 1980-ih, procijenio je kako se ova Troja VII. rasprostirala na oko 200 km² i imala je populaciju od oko 5. – 10.000 stanovnika.^[2]

Troja ja ipak opstala i Troja VII.b ima snažne odlike grčkog utjecaja i navjerojatnije je uništena potresom oko 1020. pr. Kr. i naposljetku napuštena do polovice 10. stoljeća pr. Kr. Od tada je bila nenaseljenom punih 200 godina, a Troja VIII. ja osnovana oko 700. pr. Kr.

Tijekom razdoblja klasične Stare Grčke bila je gotovo nenaseljena, a pod vladavinom rimskog cara Augusta izgrađen je novi grad Ilium na mjestu koje su mnogi smatrali lokacijom legendarnog Ilija. Grad je cvao do utemeljenja Konstantinopola, a pod Bizantom je propadao. Rimski grad Celeia (današnje Celje u Sloveniji) neki su pisci nazivali Troia secunda ("druga Troja").

Njemački je arheolog Heinrich Schliemann iskapao u tom području u 1870-ima. Kasnija su iskapanja otkrila više gradova sagrađenih u različitim razdobljima jedan iznad drugoga. Schliemannov najspektakularniji nalaz je bio tzv. Prijamovo blago (tako ga je nazvao sam Schliemann). Ali još u vrijeme njegovog života su se pojavile prve naznake da bi zlatno blago moglo biti oko 1000 godina starije nego što je Schliemann pretpostavljao.

1980-ih meksički autor Roberto Salinas Price iznio je teoriju o Troji u Gabeli.

Novija iskapanja su pronašla tragove puno starijeg naseljavanja tog područja koja sežu u 5 tisuća godina prije Krista. Od 1998. godine Troja je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

• Jane Burr Carter i Sarah P. Morris, The Ages of Homer, University of Texas Press, 1995. ISBN 0-292-71208-1.

• Bitka kod Troje

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Troja

• Općenito
  • Troja  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2010. (Wayback Machine) na virtualnigrad.com
  • Troja^{[neaktivna poveznica]} - turističke informacije
  • Troy on the Internet  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. svibnja 2008. (Wayback Machine) Obrazovna stranica Sveučilišta Cincinnati
• Arheologija
  • Projekt Troia - nove iskopine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. svibnja 2005. (Wayback Machine)
    • digitalna rekonstrukcija grada  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2007. (Wayback Machine)
    • Grčka, rimska i bizantska lončarija iz Iliona (Troja)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2011. (Wayback Machine)
    • Novčići iz Iliona (Troja)
• Mediji
  • The Age of Iron, epizoda serije "Ancient Worlds" autora Richarda Milesa, BBC 2 20. studenog 2001. trajanje 51:22 (engl.)
• Teorije
  • Đuro Vidmarović: Nova teorija o Troji. Igor Šipić / Tomislav Marijan Bilosnić: Ahilej u virovima vrtoloma. Ljubačka kosa u trojanskoj toponimiji (Troja, Mitovi, Legende i stvarnost), Zadar 2012., Hrvatsko kulturno vijeće, 14. srpnja 2013.

v • u Svjetska baština u Turskoj Europa Kulturna baština (2) Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.) Azija Kulturna baština (17) Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.) ● Arheološki lokalitet Arslantepe (2021.) • Gordion (2023.) Mješovita baština (2) Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.) Nematerijalna svjetska baština (20) Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.) 1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti