Bezpogovorno povijesno ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme Rimske Republike, vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja privođenje kraju gotovo stogodišnjeg razdoblja građanskih ratova i donio Rimu mir (Pax Romana), razvoj i napredak, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u povijesti je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat27. pr. Kr., a znači Uzvišeni, pa se u povijesti uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak Rimskog Carstva.
Cezarov nasljednik
Rimski novac napravljen 41 god. pr. Kr. Na jednoj strani je slika Marka Antonija, a na drugoj mladog Augusta
August je rođen u Rimu, pravim imenom Gaj Oktavije Turin[1] (lat. Gaius Octavius Thurinus). Njegov otac, također Gaj Oktavije, potječe iz čestite, iako ne previše istaknute obitelji, a bio je na funkciji namjesnika Makedonije[2][3] prije smrti59. pr. Kr.[4] Njegova majka Acija bila je nećakinja tada rimskog vojskovođe, a kasnije i diktatora, Gaja Julija Cezara, kćer njegove sestre Julije.
Nakon očeve smrti njegova majka se udala za Lucija Marcija Filipa,[5] koji će gotovo odmah nakon vjenčanja postati konzul. O svom "novom" ocu budućem caru će ostati samo lijepe uspomene što potvrđuju njegove darovnice i pokloni ostarjelom očuhu nakon što je Oktavijan preuzeo vlast u Rimu. Kada je imao 12 godina preminula mu je baka Julija i budući August je imao čast održati govor.[6] To je izvršio tako dobro da ga je zamijetio bakin brat Julije Cezar koji je tada bio bez djece. Kada se 49. godine pr. Kr. Cezar pobunio i osvojio Rim on poziva Augusta i daje mu prve državne dužnosti iako on ima samo 15 godina. Dvije godine potom (46. pr. Kr.) Cezar ga poziva da mu se pridruži u vojnom pohodu u Hispaniji. Tijekom puta Oktavijanov brod je potonuo, a on sam, s malenim brojem preživjelih, dospio je na neprijateljsko područje. Njegov uspješan proboj do Cezara je iznenadio rimskog diktatora u čijim je očima August naglo porastao.[7] Nakon tamošnje pobjede i povratka u Rim, Julije Cezar shvaćajući nužnost daljnjeg školovanja svog potencijalnog nasljednika šalje ga zajedno s političkim talentiranim Gajom Mecenom i vojno talentiranim Agripom na područje današnje Albanije. Tamo Oktavijan dobiva posljednji poklon od praujaka Julija Cezara kada ga ovaj 44 godine pr. Kr. proglašava drugim čovjekom u državi (glavni pomoćnik rimskog diktatora). Nedugo potomu Oktavijanov je dobročinitelj ubijen.
Protivno savjetima majke i tamo prisutnih vojnih časnika August na vijest o Cezarovoj smrti ide u Italiju kako bi preuzeo "očevo" nasljedstvo jer ga je Julije Cezar proglasio svojim glavnim nasljednikom.[8] Njegov dolazak pozdravio je Senat koji se nadao ovog mladića, "sina" i nasljednika u vojsci popularnog Cezara upotrijebiti protiv vojska cezarovih ubojica i Antonija. Na opće iznenađenje senatora August će tijekom sljedećih 14 godina najprije izigrati njih, potom cezarove ubojice Kasija i Bruta, vlastite suradnike Seksta Pompeja i Lepida, a na kraju i samog proslavljenog generala Marka Antonija.
Augustove najznačajnije titule
Kip Augusta iz 30. pr. Kr.
Dok je tijekom građanskog rata Oktavijan bio nemilosrdan prema protivnicima što je dovelo do stvaranja mržnje običnog stanovništva prema okrutnom vođi nakon pobjede on postaje milostiv davajući oproste gotovo svima (Cezarion je bio izuzetak). Kao veliki političar on tada zna da treba pridobiti srca stanovništva kako bi mogao nastaviti vladati.
Prve tri godine nakon rata Oktavijan, koji se još od doba svoga testamentarnog usvajanja voli nazivati Cezar (zbog promidžbene snage ovog imena), nastavlja vladati kao tijekom rata s minimalnim obzirom na kršenje zakona. Tada 27. godine pr. Kr. na iznenađenje stanovništva on vraća Senatu nadzor nad vojskom i provincijama. To davanje ipak nije bilo bez jamstava pošto je te, kao i prethodnih godina, Oktavijan bio konzul, što ga je činilo praktički nedodirljivim. Također njegova politička baza se i dalje nalazila među bespogovorno vjernim vojnicima kao i svima onima koji su imali ekonomske ili političke koristi od njega tijekom građanskog rata.
Da bi se riješila ova situacija tijekom siječnja 27. pr. Kr.Senat Oktavijanu dodjeljuje naslove Augustus i Princeps. U prijevodu značenje prve je uzvišeni, a druge prvak. Prije Oktavijana naslov Princeps su dobivali stariji, veoma poštovani senatori čija imena su se uvijek pisala prva u popisima članova Senata. Također se ova titula davala osobama koje su se iskazale u služenju države. Zbog ta dva razloga on je zavolio te naslove kao i treći, onaj imperatora, koji se do tada koristio samo za vojne pobjednike, a koji je Oktavijan zaslužio tijekom građanskog rata. Kako je na kraju trebao ipak izabrati u službenim dokumentima izdanim nakon 27. pr. Kr. kao njegovo ime se uvijek navodi Imperator Caesar August.
Nakon smrti pontifexa maximusa (vrhovnog svećenika) Marka Lepida13. pr. Kr. Oktavijan dobiva i ovu naslov koji će se dodjeljivati svim rimskim carevima do 376. godine kada prelazi u ruke papa koji ga imaju sve do današnjih dana.
Novi politički sustav
Kip Augusta u svojstvu državnog vladara. Glava kipa je iz razdoblja 30. - 20. pr. Kr. dok je tijelo iz drugog stoljeća
Kada je 27. pr. Kr. August prepustio sve položaje koje je držao od doba građanskog rata[9] (osim onog konzula) Senat se našao u nedoumici što učiniti, tako da jedina njegova konkretna odluka postaje vraćanje svom vladaru svih njegovih položaja. Bez obzira na potpunu kontrolu države Oktavijan August u potpunosti shvaća da ga niti narod niti Senat neće prihvatiti kao nekog istočnog apsolutističkog monarha nego da postoji nužnost stvaranja dogovora o podjeli vlasti kako bi se sačuvao privid opstanka republike.
U dogovoru koji će uslijediti August priznaje Senat kao najviši državni organ od kojeg potječe sva vlast u Rimu. Da to ne bi ostale samo prazne riječi, princeps (u ovom slučaju August) će dobivati vremenski ograničen mandat vladanja. Nakon isteka razdoblja za koje je bio izabran Senat ima ovlast izglasati novi mandat dotadašnjem princepsu ili postaviti nekog drugog na tu dužnost. Također u slučaju smrti princepsa, bez obzira na njegovu oporuku, on neće dobiti svog nasljednika do trenutka kada ga Senat izabere. Posljednja točka ovih Augustovih ustupaka postaje mogućnost Senata da bilo kada opozove princepsa. Tu mogućnost će kasnije iskoristiti rimski Senat kako bi opozvao mandat dan Neronu i Maksiminu
Senat će s druge strane tijekom ovog dogovora iz 27. i potom 23. pr. Kr.[10] prepustiti položaje princepsa, de factotribuna i rimskog cenzora, vojnog zapovjednika grada Rima, vrhovnog vojnog zapovjednika i glavnog prokonzula.[10][11][12][13] Osim potpuno jasne kontrole nad rimskom vojskom ostali naslovi davali su Augustu mogućnost veta u Senatu, dopuštenje da sjedi između dva konzula i nosi fasces,[14] saziva Senat, kontrolira izbore i mogućnost da govori prvi na sjednicama.[15][16] Nakon nekoliko godina mira Senat je sa zadovoljstvom dao te sve naslove Oktavijanu iz čistog straha od mogućeg budućeg građanskog rata, ako bi ga se oborilo. Augustova moć će doći do svog vrhunca kada on 23. pr. Kr. leži teško bolestan u očekivanju smrti. Na opće iznenađenje svih koji su mislili da je njegov osobni cilj uspostava monarhije on na svojoj samrtnoj postelji državne dokumente daje svom konzulskom kolegi, dok prsten daruje generalu Agripi.[11][17] Tim potezom on se bio odrekao svoga zeta zbog čega dobiva gotovo mitske karakteristike u tadašnjoj državnoj promidžbi. Kada nakon ozdravljenja on odbija ponovno biti konzul za sljedeću godinu u Rimu dolazi do građanskih nemira kojima je tamošnje stanovništvo spriječilo bilo koga drugog da postane konzul na Augustovom mjestu. Ako ne ranije, tada su i najvatreniji republikanci u Senatu shvatili narodnu ljubav prema princepsu i činjenicu da se nalaze u njegovoj potpunoj moći. Kao znak poštovanja, August je 5. veljače2. pr. Kr. proglašen za patris patriae (oca domovine).[18][19]
Rimski narod je istinski volio svoga Augusta. Za tu ljubav možemo naći više nego dovoljno razloga koje je ovaj politički spretan vladar stvarao. Te manipulacije možemo vidjeti još tijekom građanskog rata kada 32 godine pr. Kr. August protuzakonita dolazi do testamenta Marka Antonija kako bi dobio narodno podršku za svoj rat. Kako je u testamentu pisalo da rimski heroj i general Marko Antonije želi biti pokopan uz egipatsku kraljicu Kleopatru narod ga je u afektu proglasio izdajnikom i zakunuo se na vjernost Augustu (a ne rimskoj državi !!) Nakon pobjede u ratu i dolaska mira malo iz straha zbog njegovih okrutnosti tijekom rata, malo iz zahvalnosti za ponovni dolazak mira prvi put nakon 20 godina Senat i narod mu je dodjeljivao bezbroj titula. Neke od njih je prihvaćao nakon prvobitno žestokog odbijanja, dok je druge definitivno odbio čime uspijeva stvoriti sliku sebe kao skromne osobe koja se žrtvuje za državu.
Tu sliku on je htio uvijek zadržati znajuću veoma dobro da mu daje popularnost u narodu. U skladu s tom politikom nakon obje drastične ustavne promjene u njegovu korist 27. i 23. pr. Kr. on bi napustio Italiju i krenuo u inspekciju provincija dok se stvari ne slegnu.
Osim tih čisto političko-manipulativnih igara August je stvarno radio za boljitak svog stanovništva. Nakon što mu je Senat dao upravljanje dostavom hrane za Rim glavni grad više nije imao nikakve probleme u svezi s tim. Gradnja velikog broja cesta, vodovoda i termi tijekom njegove vladavine je također svima upadala u oči. Tu dužnost kao i mnoge slične on je prihvatio "protivno svojim željama" tek kada mu ih je Senat uvalio zbog nedostatka novca. August s druge strane je veoma rijetko patio od toga pošto ima potpunu političku i ekonomsku kontrolu nad Pirinejskim poluotokom, Bliski Istokom, Egiptom i Galijom. O svim tim važnijim radovima koje financira iz "vlastitog džepa" on izdaje malene novine kako bi stanovništvo za njih znalo. Sličnu sudbinu doživljavaju i financijske krize kada državi zatreba novca o čemu su nam i ostali zapisi. S druge strane nigdje se ništa ne navodi o trenucima kada on posuđuje novac od države...
U usporedbi s republikanskim dobom tijekom njegove vladavine provincije doživljavaju ekonomski procvjet praktičkim nestankom korupcije. Tijekom Rimske republikeguverneri koji upravljaju provincijama znaju da tijekom svog mandata od nekoliko godina moraju skupiti dovoljno novca za nastavak političke karijere u Rimu. Sada je s tom tradicijom u potpunosti prekinuto pošto guverneri ovise u Augustu. U slučaju njihovog naglog bogaćenja dok se nalaze u provinciji njima prijeti istraga i moguće pogubljenje.
Svi ti razlozi zajedno dovode postepeno među običnim pukom do mistifikacije Augusta kojemu se kasnije i dodjeljuje titula oca domovine. S druge strane zbog mira i naglog ekonomskog procvata tijekom njegove vladavine za epohu 30 pr. Kr. - 14. se zna upotrijebiti i pojam Pax Augusta.
Veliki nepotist
Bez obzira na velike političke sposobnosti, August je bio nepotist. U njegovu pogledu na svijet nakon Cezara uvijek mora biti Cezar. Ta sklonost se počela ukazivati još početkom njegove vladavine kada on 25. pr. Kr. udaje svoju jedinu kćer Juliju za Marcela,[20] sina svoje sestre Oktavije, koji tako uskoro postaje njegov nasljednik. Nakon njegove smrti tu dužnost preuzima general Marko Vipsanije Agripa, veliki Augustov prijatelj iz doba građanskog rata.[21] Kada su nakon Marcelove smrti nove generacije iz njegovog obiteljskog kruga postale punoljetne one dobivaju sve najpopularnije državne dužnosti kako bi postali poznati. Jedina po njih negativna pojava tog Augustovog razmišljanja je nužnost ženidbe unutar obiteljskog kruga. Tako 20. pr. Kr. Agripa i budući car Tiberije (sin Augustove žene Livije) dobivaju zadatak ići u istočne provincije kako bi prisilili Parte da vrate obilježja rimske vojske osvojena tijekom Krasovog debakla 53. pr. Kr. Nakon uspješno obavljenog posla Tiberije se morao oženiti za Agripinu kćer poslije čega postaje slavni general koji osvaja Alpe zajedno sa svojim bratom Druzom (koji je oženio kćer Augustove sestre).[22] Augustov očekivani nasljednik Gaj Cezar je također bio prisiljen oženiti se za potomkinju careve sestre Oktavije. Neupitna činjenica za posljednjih 30 godina vladavine ovog cara postaje da nitko ne može držati popularne državne dužnosti ako ne spada u njegov obiteljski krug.
Jedini konkretni debakl ove politike postaje političar i general Var, unuk Augustove sestre Oktavije, koji je također oženio unuku od Oktavije. Ovaj general će 9. biti potpuno potučen od Arminija tijekom bitke u Teutoburškoj šumi kada će izginuti 3 rimske legije.[23]
Velika većina tadašnjih političara nije shvaćala pouku rimskih građanskih ratova iz 1. stoljeća pr. Kr. - moć iz Senata je nakon Marijanskih reformi prešla u ruke vojske. Za razliku od njih August je toga bio potpuno svjestan pa je počeo uvoditi reforme kako bi lojalnost rimskih legija vezao uz svoju ličnost. Osnovni problem ovog razdoblja je što učiniti s vojnicima nakon što postanu prestari za vojsku. Tijekom građanskih ratova pobjednik bi najčešće oduzeo zemlju poraženima i potom je dodijelio svojim veteranima.
Ta efikasna politika tijekom rata se nije mogla provoditi bez građanskih ratova pošto su svi veterani tražili zemlju u Italiji, a ne nekoj "zabačenoj" provinciji. Kako bi se to riješilo August osniva prvi mirovinski fond u povijesti.[24] Po njemu vojnici su trebali služiti između 16 i 20 godina nakon čega bi im se iz carevog mirovinskog fonda kupilo zemljište. Tim potezom lojalnost svih vojnika je vezana uz cara pošto su znali da ih za lojalno služenje na kraju čeka nagrada.
Ipak niti s tim "poklonom" August nije mogao biti potpuno siguran tako da se osnovna vojna politika cijele njegove vladavine svela na smanjivanje vojnih snaga na najmanju moguću mjeru. Nigdje se to nije bolje prikazalo nego u trenutku završetka građanskog rata. Jednim potezom pera on smanjuje broj rimskih legija s 60 na 28[25] smanjujući tako istovremeno financijski pritisak na državni budžet.
S tako smanjenim vojnim snagama Augustu neki veliki budući ratovi više nisu bili interesantni. To je najbolje prikazano 4. godine kada njegov unuk i prestolonasljednik Gaj Cezar umire od rane koju mu je nanio partski časnik. Bez obzira na to August je sklopio mirovni sporazum s Partskim Carstvom.[26] S takvom vojnom situacijom on u vanjskoj politici vodi samo "nužne" ratove čiji cilj postaje zaokruživanje rimskog teritorija. U skladu s takvom politikom rimska vojska osvaja posljednja nezavisna brdovita područja Pirineje, Alpe, obalni dijelovi Afričke obale Sredozemnog mora, dio Male Azije nakon čega je Sirija dobila kopnenu vezu s Dardanelima.[27] Jedina dva "ozbiljnija" projekta ove vladavine što traje 45 godina su osvajanje onoga što će postati rimska provincija Dalmacija (čime se Italija kopnenim putem povezala s Grčkom) i pokušaj pomicanja granice s rijeke Rajne na Elbu. Nakon Varove katastrofe taj projekt će do kraja Augustove vladavine biti stavljen na čekanje.
Kako bi nadoknadio nedostatak vlastitih vojnika u zaštiti Rimskih granica Oktavijan je izmislio posebni okvir vanjske politike. Malena vazalna kraljevstva tijekom njegove vladavine neće biti anektirana nego zadržavaju ograničenu samostalnost. Cilj te politike je bila podjela obrambenog tereta s tim državicama. Takvih državica je bilo mnogo ali kao najpoznatiji primjeri u povijest su ušli Mauritanija, Judeja i Tracija koji su čuvali sjeverno-afričku, azijsku i balkansku granicu Carstva.
Ostavština
Gledajući iz današnje perspektive, August je otac današnje europske civilizacije (kao što je Ćin Ši Huangdi za kinesku). Prije njegove vladavine, rimska država se nalazila gotovo 100 godina u socijalnim nemirima, građanskim ratovima i pod vlašću raznih diktatora (Gaj Marije, Sula, Cezar). Toj politički oronuloj tvorevini on je svojim reformama dao još mnogo godina života. U današnjem političkom smislu najvažnija posljedica njegovih reformi je preživljavanje ideje da vlast potječe od naroda (republikanska ideja) pošto je ona bila osnova njegovog političkog sustava. Ako gledamo utjecaj njegovih reformi na svakodnevni život ljudi, njegova ostavština su policija, vatrogasci i mirovinsko osiguranje pošto su oni osnovani tek tijekom njegove vladavine.[24]
Gledajući iz Augustove perspektive ostavština mu je potpuno uništena. On je vladao 41 godinu (27. pr. Kr. - 14.), a svi njegovi potomci će biti likvidirani u sljedećih 54. Princepsi koji dolaze nakon njega su postepeno uništavali njegov politički program svojim neshvaćanjem situacije. Tiberije odustaje od nužnosti stalnog reizbora kako bi se zadržao republikanski privid, Kaligula želi postati i de facto apsolutistički vladar, a Klaudija izabire vojska namjesto Senata, dok Neron toliko troši državno blagajnu i uništava državu da je nakon njega završila vladavina cijele Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Također svojim reformama budući carevi uvećavaju rimsku vojsku narušavajući tako ravnotežu civilne i vojne administracije što će rezultirati generalima koji se bore za carsku krunu (kriza 3 stoljeća). Bez obzira na koji način će budući carevi dolaziti na vlast oni će kao svoju titulu uvijek uzimati Augustovo ime.
August se i sam okušao u pisanju, ali su nam se njegova manja djela izgubila. Među njima se nalazila jedna pjesma, knjiga epigrama, jedan autobiografski spis, biografija Druza i dr. Za povijest rimske književnosti važan je njegov autobiografski spis u kojem je opisao svoja politička i vojna djela. On je bio uklesa u 2 stupa pred carevim mauzolejem u RImu i prepisivan po mnogim gradovima carstva. Jedan takav prijepis pronađen je 1555. u Ankari urezan na mjedenim pločama na latinskom i grčkom jeziku, pa mu odatle ime "Spomenik iz Ankare" (Monumentum Ancyranum). U njegovu otkrivanju sudjelovao je hrvatski humanist Antun Vrančić. Drugi mu je naslov, prema početku samog teksta "Djela božanskog Augusta" (Res gestae divi Augusti). Djelo je pisano jednostavim i odmjerenim stilom.
Smrt
Osjećajući da mu se bliži kraj života August je tijekom proljeća 14. godine donio odluku o nasljeđivanju. No, ta odluka trebala je biti donesena suptilno tako da se narod ne prepadne autokracije monarhije.[28] Narod je htio da on za svog nasljednika proglasi popularnog Germanika (sin Tiberijevog brata Druza), ali on je to djelomično odbio smatrajući da je on s manje od 40 godina premlad za najvišu državnu dužnost. Istovremeno želeći urediti nasljeđivanje države na duže razdoblje on za svog nasljednika proglašava Tiberija koji bi potom, prema dogovoru s Augustom, trebao postaviti Germanika za svog nasljednika.[29] Tijekom kolovoza 14. godine Augustovo zdravstveno stanje se drastično pogoršalo pa je pozvan Tiberije kako bi kao nasljednik bio uz njega tijekom posljednjih dana života. August je preminuo 19. kolovoza14. godine, a njegove posljednje riječi su bile:
»Je li vam se svidjela moja predstava?«
To je rekao jer je i u tom trenutku veoma dobro znao da je svojom glumom uspio prodati apsolutističku diktatururepublikanskom Rimu.
Nakon smrti August je bio kremiran, a njegovi posmrtni ostaci su stavljeni u Augustov mauzolej, a sam August je uvršten među bogove u panteon.[30] Oni su se tamo nalazili sve do 410. godine kada su ih Goti tijekom pljačke grada razasuli.
Kako Rim tada bez obzira na današnje raširene pretpostavke nije bio monarhija proći će gotovo mjesec dana prije nego što će Senat izglasati rezoluciju kojom Tiberije18. rujna14. godine postaje novi car.
Bourne, Ella. "Augustus as a Letter-Writer," (Knjiga 49, 1918.): 53–66.
Bowersock, G. W. 1990. Kurt A. Raaflaub and Mark Toher (urd.) (ur.). Between Republic and Empire: Interpretations of Augustus and his Principate. Berkeley. str. 380–394. ISBN0-520-08447-0
Bunson, Matthew (1994). Encyclopedia of the Roman Empire. New York: Facts on File Inc. ISBN0-8160-3182-7
Chisholm, Kitty and John Ferguson. (1981.). Rome: The Augustan Age; A Source Book. Oxford. ISBN0-19-872108-0.
Kasije Dio, The Roman History: The Reign of Augustus, London, Penguin Books, 1987., ISBN0-14-044448-3.
Eder, Walter. (2005.). "Augustus and the Power of Tradition," ur. Karl Galinsky, 13-32. Cambridge, New York (tvrdi uvez, ISBN0-521-80796-4; meki uvez, ISBN0-521-00393-8).
Everitt, Anthony (2006.) Augustus: The Life of Rome's First Emperor. ISBN1400061288.
Green, Peter. 1990. Alexander to Actium: The Historical Evolution of the Hellenistic Age. Hellenistic Culture and Society. Berkeley, CA; Los Angeles; London. ISBN [[Special:BookSources/0-520-05611-6 (tvrdi uvez); ISBN0-520-08349-0 (meki uvez)|0-520-05611-6 (tvrdi uvez); [[Međunarodni standardni knjižni broj|ISBN]] [[Posebno:Traži ISBN/0-520-08349-0|0-520-08349-0]] (meki uvez)]] Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć)
Gruen, Erich S. (2005). "Augustus and the Making of the Principate,", ur. Karl Galinsky, 33-51. Cambridge, MA; New York; (tvrdi uvez, ISBN0-521-80796-4; meki uvez, ISBN0-521-00393-8).
2019 film Better DaysChinese少年的你Literal meaningThe Youthful YouHanyu Pinyinshàonián dě nǐ Directed byDerek TsangWritten by Lam Wing Sum Li Yuan Xu Yimeng Based onIn His Youth, In Her Beautyby Jiu YuexiProduced byXu YuezhenStarring Zhou Dongyu Jackson Yee CinematographyYu Jing-PinEdited byZhang YiboMusic byVarqa BuehrerProductioncompanies Henan Film Group China Wit Media Tianijn Xiron Entertainment We Pictures Shooting Pictures Distributed by Lian Rui Pictures Shanghai Taopiaopiao ...
Опис файлу Опис Зоська Верес у віці 5-ти років. Джерело Фондосховища музею М. Богдановича Час створення 1897 Автор зображення Садовський І. І., Козловський Л. М. Ліцензія див. нижче Ліцензування Це зображення (чи мультимедійний файл) перебуває в суспільному надбанні у всьому �...
Chaske Spencer Información personalOtros nombres James SpencerNacimiento 9 de marzo de 1975 (48 años)Tahlequah, Oklahoma, Estados UnidosNacionalidad EstadounidenseLengua materna Inglés Características físicasAltura 1.88Información profesionalOcupación ActorAños activo 2002- presenteRol debut Teen Rudy SkinsAño de debut 2002Sitio web therealchaske.com[editar datos en Wikidata] Chaske Spencer (Tahlequah, Oklahoma, 9 de marzo de 1975) es un actor estadounidense...
Pub on Oxford Street, London The Tottenham redirects here. For the football club, see Tottenham Hotspur F.C.For other uses, see Flying horses (disambiguation). The Flying Horse, 2015 The Flying Horse is a Grade II* listed public house at 6 Oxford Street, Marylebone in the City of Westminster.[1] It was built in the 19th century,[1] and is the last remaining pub on Oxford Street.[2] The pub is on the Campaign for Real Ale's National Inventory of Historic Pub Interiors.&...
هذه مقالة غير مراجعة. ينبغي أن يزال هذا القالب بعد أن يراجعها محرر مغاير للذي أنشأها؛ إذا لزم الأمر فيجب أن توسم المقالة بقوالب الصيانة المناسبة. يمكن أيضاً تقديم طلب لمراجعة المقالة في الصفحة المخصصة لذلك. (يوليو 2020) Tauopathy رسم تخطيطي للأنبوب الصغير الطبيعي والآخر يتأثر باع�...
Shinty club Oban LornFull nameOban Lorn Shinty ClubGaelic nameComann Camanachd Latharnach an ObainNicknameLornFounded2015GroundGanavan, ObanLeagueSouth Division Two20173rd Home Oban Lorn Shinty Club was a shinty club from Oban, Scotland. It was founded in 2014 and competed in the South Division Two in 2015. The side continued until 2017, where it finished 3rd in South Division Two. The majority of the club became absorbed into Oban Celtic for the 2018 season History There have been other club...
This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed.Find sources: Parichay TV series – news · newspapers · books · scholar · JSTOR (June 2013) (Learn how and when to remove this template message) Indian TV series or programme ParichayAlso known asParichay — Nayee Zindagi Kay Sapno KaGenreSoap operaCreated byBalaji...
كارنيفال للرحلات البحريةكارنيفال للرحلات البحريةالشعارمعلومات عامةالجنسية الولايات المتحدة التأسيس 1972؛ منذ 51 سنوات (1972)النوع شركة تابعةالشكل القانوني شركة المقر الرئيسي ميامي، أمريكاموقع الويب carnival.com (الإنجليزية) المنظومة الاقتصاديةالشركة الأم كارنيفال كوربر...
This article is about the SEPTA station in Philadelphia. For other City Hall stations, see City Hall station (disambiguation). Rapid transit station in Philadelphia City HallCity Hall station platformGeneral informationLocationMarket Street between 15th and Broad StreetsPhiladelphia, Pennsylvania, U.S.Coordinates39°57′8.09″N 75°9′50.02″W / 39.9522472°N 75.1638944°W / 39.9522472; -75.1638944Owned byCity of PhiladelphiaOperated bySEPTAPlatforms2 island platfo...
Southern Air CommandSödra flygkommandotActive1994–2000Country SwedenAllegianceSwedish Armed ForcesBranchSwedish Air ForceTypeAir commandRoleSTRILGarrison/HQÄngelholmMarchFlygkadetten (Melin/Persson)[a]Aircraft flownAttackAJ 37FighterJA 37Multirole helicopterAJS 37, AJSF 37, AJSH 37, JAS 39A/BReconnaissanceSF 37, SH 37TrainerSk 35, Sk 60A/B/CTransportTP 84Military unit The Southern Air Command (Swedish: Södra flygkommando...
2014 video game 2014 video gameTransformers: Rise of the Dark SparkDeveloper(s)Edge of Reality(PC, consoles)WayForward Technologies (3DS)Publisher(s)ActivisionDirector(s)Brody BrooksAdam Tierney (3DS)Producer(s)Andy Owen (PC, consoles)Shannon Hatakeda (3DS)Designer(s)Dominic Craig(PC, consoles)Brody BrooksAdam TierneyBarrett Velia (3DS)Programmer(s)Emanuel Masciarelli(PC, consoles)Daniel Yoon (3DS)Artist(s)Ewan Wan Woo Lee William M. Sullivan(PC, consoles)Paul Castillo (3DS)Writer(s)Andy Schm...
Novella by Muriel Spark The Driver's Seat First UK editionAuthorMuriel SparkCountryUnited KingdomLanguageEnglishPublisherMacmillanPublication date1970Media typePrint (Hardback & Paperback)Pages180ISBN0-333-11525-2OCLC1148423 The Driver's Seat is a novella by Muriel Spark. Published in 1970, it was advertised as a metaphysical shocker. It is in the psychological thriller genre, dealing with themes of alienation, isolation and loss of spiritual values. It was made into a film in 1974 s...
Эта статья или раздел нуждается в переработке.Пожалуйста, улучшите статью в соответствии с правилами написания статей. У этого термина существуют и другие значения, см. Ачех. Ачех Современное самоназвание Aceh Численность 3 млн. Расселение Индонезия Малайзия Язык Ач...
Type of organized crime enterprise This article is about a type of criminal organization. For regional groups, see Italian Mafia, Sicilian Mafia, and Italian-American Mafia. For other uses, see Mafia (disambiguation). Mafia is an informal term that is used to describe criminal organizations that bear a strong similarity to the Italian Mafia. The central activity of such an organization would be the arbitration of disputes between criminals as well as the organization and enforcement of illici...
Television channel MTV UkraineCountryUkraineBroadcast areaUkraineHeadquartersKyivProgrammingLanguage(s)UkrainianPicture format4:3 (576i, SDTV)OwnershipOwnerMTV Networks EuropeGDF Media Limited[1]Emerging Europe Growth FundHistoryLaunched24 August 2007; 16 years ago (2007-08-24)Closed31 May 2013; 10 years ago (2013-05-31)Replaced byZoom (free-to-air)MTV Europe (pay television)LinksWebsitemtv.ua MTV Ukraine (Ukrainian: MTV Україна) was a Ukrain...
American politician Charles HillesChair of the Republican National CommitteeIn officeJuly 18, 1912 – June 27, 1916Preceded byVictor RosewaterSucceeded byWilliam WilcoxSecretary to the PresidentIn office1911–1912PresidentWilliam Howard TaftPreceded byCharles D. NortonSucceeded byCarmi Thompson Personal detailsBornCharles Dewey Hilles(1867-06-23)June 23, 1867Belmont County, Ohio, U.S.DiedAugust 27, 1949(1949-08-27) (aged 82)Speonk, New York, U.S.Political partyRepublican Charl...
Shopping centre in Sydney, Australia The Galeries shopping centre by night, from the corner of Park and George streets The Galeries Atrium in 2017 Waltons Department Store, on the corner of Park and George streets The Galeries is a shopping centre in Sydney, New South Wales, Australia. It was formerly known as The Galeries Victoria until renamed in early 2013. It is located in the heart of the Sydney central business district, bounded by George, Pitt and Park Streets. The shopping centre sits...
