Bitumen
Grumen rafiniranog bitumena Grumen rafiniranog bitumena
Bitumen (od latinskog : bitumen = zemljana smola[ 1] viskozan ugljikovodik na naftnoj bazi, kog ima u prirodnim nalazištima, kao što su slojevi - uljnog pijeska (bitumenski pijesak ) ili prirodnih fenomena kao što je Jezero Pitch na otoku Trinidad (prirodni bitumen ).[ 2]
Bitumen se može i proizvesti rafiniranjem sirove nafte (rafinirani bitumen ).[ 2]
Karakteristike
U pojedinim državama, a naročito u Sjedinjenim Američkim Državama bitumenom zovu i asfalt , jer se njime pokrivaju ceste iz smjese šljunka , pijeska i bitumenskih veziva.[ 2]
Bitumenom se također često naziva i katran ili tar, ali je ispravnije reći da je on nusprodukt karbonizacije ugljena i smola a dobija se suhom destilacijom kamenog ugljena .[ 2]
Američki geološki zavod definira bitumen kao ekstra teško ulje API gravitacije manje od 10 ° i viskoziteta većeg od 10.000 centipoisa . [ 2]
Kod normalnih temperatura na njegovim prirodnim nalazištima bitumen nije tekuć, već se mora zagrijati da poteče kroz cijevi , a u nekim slučajevima i razrijediti lakšim uljima .[ 2]
Svoju gustoću i viskozit duguje kemijskom sastavu, koji se uglavnom sastoji od velikih molekula ugljikovodika , poznatih kao asfalteni i smole , njih ima i u lakim uljima, ali
su u bitumenu visoko koncentrirane. Pored toga u bitumenu često ima i visok procent metala , kao što su vanadij , nikal i nemetalnih anorganskih elemenata, kao što su dušik , kisik i sumpor . [ 2]
Zavisno od namjere u koju će se svrhu bitumen koristiti, ti elementi mogu biti zagađivači, pa se moraju odstraniti iz finalnog proizvoda. Do danas se većina bitumena iz rafinirane nafte koristila za popločavanje
ulica , izolaciju krovova , brtvljenje i slične namjene, kao i najveći dio prirodnog bitumena. [ 2]
Bitumen je se u širem smislu, zajedničko ime za smjese organskih spojeva koje se nalaze u prirodi ili nastaju bakterijskim raspadom organskih tvari. Sastoje se pretežito od
ugljikovodika , a topive su u ugljičnom disulfidu i benzenu .[ 3]
U bitumene se ubrajaju zemni plin , nafta , asfaltiti , ozokerit i dio bituminoznih ugljena , prirodnih asfalta i bituminoznih škriljevaca ukoliko su topivi u ugljičnom disulfidu .[ 3]
Bitumenima se zovu i proizvodi destilacije i krekiranja nafte kao i oni dobijeni suhom destilacijom ugljena ukoliko su topivi u ugljikovome disulfidu.
Prirodni bitumeni nastali su od mikroflore , makroflore i faune , točnije od
ugljikohidrata , bjelančevina , smola , lignina , voska i masti , direktnim ili indirektnim,
mikrobiološkim , kemijskim promjenama.[ 3]
Razlikuju se po fizikalnim karakteristikama, a to je rezultat razlika u strukturi tla i u geotermičkim prilikama u kojima su formirani.
Ako su slojevi bili nepropusni, zadržale su se tekućine ili plinovi . Međutim, moglo se dogoditi da plinovi nestanu, pa je preostao samo tekući bitumen (nafta ); ako su zbog propusnosti slojeva nestale lake komponente, nastali su gusti,
rastezljivi bitumeni (asfaltni bitumen ).[ 3]
U užem (tehničkom) smislu, bitumen je naziv za asfaltni bitumen , crnu , ljepljivu, relativno čvrstu masu koja se sastoji od ugljikovodika i njihovih nemetalnih derivata , koja je topiva u ugljičnom disulfidu , a nalazi se u prirodi ili se dobija rafiniranjem nafte .[ 3]
Tehnički bitumen dobija se kao talog nakon rafiniranja nafte , a može se dobiti i obradom naftnih derivata.
Bitumen se najviše koristi u građevinarstvu za asfaltiranje cesta , aerodromskih pista i pločnika (cestovni bitumen) te za hidroizolaciju ; temelja, zidova, krovova .[ 3]
Bitumen se koristi i u industriji (industrijski bitumen), zalijevanje baterija i kabela , u proizvodnji boja i lakova , te za zaštitu od korozije .[ 3]
U novije vrijeme većina bitumena izvađena iz uljnog pijeska u Kanadi šalje se u
rafinerije nafte gdje se prerađuje u naftne derivate, uključujući benzin .[ 2]
Historija primjene
Bitumen se koristi od davnina, dokaz za to je Mohenjo-daro u Pakistanu (oko 3000. pne.) gdje su njime izolirali
zid od opeka .[ 4]
Reference
↑ „Bitumen ” (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 14. 10. 2015 . ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 „Bitumen ” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 14. 10. 2014 . ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 „Bitumen ” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 14. 10. 2015 . ↑ „Bituminous coal ” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 14. 10. 2014 .
Vanjske veze
