Božje kraljevstvo, božje carstvo (grčki: Βασιλεία τοῦ Θεοῦ - Basileia tou Theou[1]) ili carstvo nebesko, nebesko kraljevstvo (grčki: Βασιλεία τῶν Ουρανῶν - Basileia tōn Ouranōn) ili carstvo oca[2] je središnja tema Isusova propovijedanja i jedan od osnovnih pojmova hrišćanske teologije.
Kraljevstvo Božje nije politički sustav ili geografski prostor pod vlašću kralja, već odnos između Boga i ljudi i ljudi međusobno.[9] Neki naučnici tumače Isusovo nebesko carstvo kao moralno, a neki kao apokaliptično.[10]
Prema evanđelju, "Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju" (Mt 11,12).
Naziv
Proučavaoci Biblije podsećaju da je grčka reč „basileia“ prevod hebrejske reči „malkuth“, koja ne znači carstvo ili kraljevstvo po teritorijalnom principu, već pre označava vladavinu.[11] Tako Βασιλεία τοῦ Θεοῦ znači božja vladavina, a Βασιλεία τῶν Ουρανῶνnebeska vladavina ili vladavina neba.
Johanan je pozivao ljude na pokajanje i okretanje Bogu. On je propovijedao da su carstvo nebesko i dan strašnog suda blizu, donoseći oslobođenje dobrima i uništenje zlima, i nalagao je pročišćenje duše kao pripremu za bliski božji sud.[14] Pozivao je svoje sunarodnjake na obraćenje, te ih krstio na rijeciJordan. Isus je prihvatio Ivanovu poruku, i kršten je kod Jovana, nakon čega je započeo sopstveno propovedanje nebeskog carstva.[15]
Isusova uporaba
Evanđelje po Mateju
Isus spominje "Kraljevstvo Božje" već u svojoj prvoj propovijedi:
Ispunilo se vrijeme! Približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!
U propovijedi na Gori, Isus upućuje blaženstva siromašnima, gladnima, žednima, progonjenima zbog pravednosti te svima potlačenima govoreći "da je njihovo kraljevstvo nebesko" (Mt 5,3-10).
Isus daje učenicima molitvu Oče naš u kojoj se kaže "Neka dođe Kraljevstvo tvoje!":
Oče naš, koji si na nebesima, neka se sveti ime tvoje. Neka dođe Kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.[17]
Evanđelje po Marku
Evanđelje po Marku prenosi da su neki Isusovi učenici očekivali dolazak Carstva kao kataklizmičan događaj za njihova života[18], potaknuti Isusovim rečima da će neki od njih doživeti da vide »Silovit dolazak Carstva Božjeg«.[19]
Evanđelje po Tomi
Prema Evanđelju po Tomi, Isus je objašnjavao da je »Carstvo Božje« stanje samospoznaje i podsmevao se onima koji su ga shvatali kao određeno mesto:
Ako vam oni koji vas vode kažu: 'Pogledajte, Carstvo je na nebu', preteći će vas ptice nebeske. Ako vam kažu: 'Ono je u moru', ribe će vas preteći. Carstvo je u vama, i izvan vas. Kad spoznate sebe, bićete prepoznati i uvidećete da ste deca živog Oca. Ali ako ne spoznate sebe, živite u siromaštvu, i vi ste siromaštvo’.[20]
Isus se također suprotstavljao onima koji su »Carstvo« pogrešno shvatali kao budući događaj:
Njegovi učenici su mu rekli, »Kada će ... novi svet doći?« On im je rekao, »Ono što očekujete već je došlo, ali ga ne prepoznajete« .... Njegovi učenici su mu rekli, »Kada će doći Carstvo?« (Isus je rekao) »Ono neće biti ostvareno čekanjem. Nećete moći da kažete, 'Evo ga ovde' ili 'Eno ga tamo'. Carstvo očevo se rasprostire po zemlji ali ljudi ga ne vide«.
To »Carstvo«, izgleda, simbolizuje stanje promenjene svesti[18], o čemu govori Isusova izreka "Budite poput male dece":
Isus je video decu koja su dojena. On je rekao učenicima, »Ova dojena deca su kao oni koji će ući u Carstvo.« Oni su mu rekli, »Da li ćemo mi, kao deca, ući u Carstvo?« Isus im je rekao, »Kad od dva načinite jedno, i kad učinite da unutrašnje bude kao spoljašnje i spoljašnje bude kao unutrašnje, gore kao dole, i kada učinite da muško i žensko budu jedno isto ... onda ćete ući u (Carstvo).[21]
Evanđelje po Judi
Evanđelje po Judi navodi sledeće Isusovo kazivanje o carstvu nebeskom:
Kraljevstvo Nebesko je velik, bezgraničan prostor, kojeg nije vidjelo oko nijednog anđela, niti razumjelo srce ijednog grješnika.[22]
U evanđeljima se nalaze tvrdnje da će Carstvo doći u bliskoj budućnosti, ali i pasusi koji kažu da je ono već tu.[18] Naučnici su podeljeni po pitanju da li je Isus pod "dolaskom carstva" mislio na predstojeći apokaliptični događaj ili na preobražaj svakodnevnog života.
Prema prvima, Isus je verovao da kraj istorije nastupa za njegova života ili života njegovih savremenika[24], što potkrepljuju brojnim citatima.[25] Objava da se nebesko carstvo približilo (Mt 10:7) je izazvalo u potlačenim i napaćenim masama zanesenjačku nadu. Verovalo se da će omražene vlasti uskoro biti zbačene i da će se oni sami, siromašni i napaćeni, domoći vlasti i sreće.[8] Ovako shvaćena ehtatološka predviđanja se nisu ispunila, što je predstavljalo “ozbiljno poniženje za ranu crkvu”[26], jer je ispalo da je Isus pogrešio.[27]
Drugi odbacuju tumačenje da je Isusova poruka eshtološka, ističući da nebesko carstvo nije buduće stanje već sadašnje mistično prisustvo[28], što takođe potkrepljuju raznim citatima.[29]
Naučnici okupljeni oko Jesus Seminara zaključuju da eshatološke izjave pripisane Isusu potiču od nekih ranih hrišćana, kod kojih su apokaliptične ideje bile uobičajene, a da izjave o prisutnom carstvu Božjem stoje nasuprot uobičajenih shvatanja i verovatno potiču od Isusa lično.[28] S druge strane, neki među rani hrišćanima su verovali u dostizanje nebeskog carstva duhovnom spoznajom (gnosis), odnosno kroz unutrašnju transformaciju.[18]
Prema Fromu, uvjeti za ulazak u carstvo su sledeći: na prvom mjestu, potpuna promjena duha kojom se čovjek odriče zadovoljstava ovoga svijeta, i spreman je da preda sve što ima da bi spasio svoju dušu; zatim, uzdanje u božju milost koja dariva ponizne i siromašne, te povjerenje u Isusa kao mesiju koji je izabran od boga da ostvari svoje kraljevstvo na zemlji.[8]
↑Ehrman, Bart. Jesus: Apocalyptic Prophet of the New Millennium. Oxford. 1999. page 127.
↑Marko 8:38-9:1, Luka 21:35-36, Marko 13:24-27, 30
↑Geza Vermes. The Authentic Gospels of Jesus. Penguin, 2003. p. 381.
↑E. P. Sanders. The Historical Figure of Jesus. Penguin, 1993. p. 178
↑ 28,028,1Funk, Robert W., Roy W. Hoover, and the Jesus Seminar. The five gospels. HarperSanFrancisco. 1993. "God's Imperial Rule: Present or Future," p 136-137.