Gostionica (od praslavenskog: gostь= stranac[1]) je javni ugostiteljski objekt namjenjen da putnicima namjernicima pruži smještaj, jelo i piće a
ponekad i zabavu.[2]
U današnje vrijeme ulogu gostionica u velikoj mjeri preuzeli su hoteli i moteli, iako oni još uvijek uživaju popularnost zbog svoje tradicionalne
gostoljubivosti.[2]
Ponekad se za gostonicu kaže i krčma (od praslavenskog: kъrčьma = krkati, jesti [3]) iako je to priprosto ugostiteljsko mjesto u kojem se pije vino i rakija[3], i nije isto.
Historija
Gostionice su se razvile u antičkom svijetu, na svim onim mjestima gdje su postojali namjernici koji su putovali zbog svog posla. Kako je u
drevnoj Perziji postojao opsežan sistem puteva, uz njih su izgrađene gostionice karavansaraji i to prosječno na svakih osam milja. Oni su često građeni kao utvrde sa karaulama. Za razliku od tog po gradovima su za istu namjenu građeni manji
objekti zvani hanovi.[2]
Rimske gostionice bile su nalik na antičke vile. Staje i prostorije za spavanje i smještaj putnika
građene su oko jednog ili više centralnih dvorišta. Tokom ranog srednjeg vijeka, putnici su smještaj obično mogli naći samo po
samostanima. Ali se kasnije zbog kombiniranog utjecaja oživljavanje trgovine, križarskih ratova, te porasta
popularnosti hodočašća, počelo graditi gostionice (osterie[4]), koje su podizali samostani, bratovštine i privatni
poduzetnici.[2]
Krajem 16. vijeka po Britanskom otočju bilo je oko 6.000 gostionica. U isto to vrijeme po ostaloj Evropi građeni su
poprilično veliki objekti čak od više katova oko zatvorenog dvorišta, sa istaknutim arkadama ili galerijima na balustradama iznad razine
tla.[2]
Izvori
- ↑ „gȏst” (hrvatski). HJP Novi Liber. Pristupljeno 18. 11. 2014.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Inn” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 18. 11. 2014.
- ↑ 3,0 3,1 „krčma” (hrvatski). HJP Novi Liber. Pristupljeno 18. 11. 2014.
- ↑ „Osterìa” (talijanski). Treccani Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 18. 11. 2014.
Vanjske veze
