Gradu Otočcu pripadaju slijedeća mjesta: Brlog, Kompolje, Drenova Klanac, Brloška Dubrava, Hrvatsko polje (ranije Srpsko polje),
Stanovništvo
Površina Grada Otočca iznosi 565,30 km2 a prema popisu stanovništva iz 2001. godine Otočac broji 10.411 stanovnika, od toga 9.504 Hrvata, 690 Srba i 217 pripadnika drugih nacionalnih manjina. Otočac se kao i ostatak Like već duže suočava sa starenjem i padom broja stanovnika.
Inače, po popisu stanovništva iz 1991. godine, velika prijeratna općina Otočac imala je 24.992 stanovnika, a njihov nacionalni sastav bio je sljedeći:
Pokrajina Gacka u kojoj se nalazi i grad Otočac, smještena je unutar visoko-planinskog okvira, kojeg sačinjavaju Velebit i Mala Kapela, prema arheološkim nalazima, materijalnim ostacima pojedinih kultura, od starijeg kamenog doba, rimskog doba pa sve do danas bilo je oduvijek naseljeno.
U prahistorijsko vrijeme na ovim prostorima živjelo je ilirsko pleme Japodi, čija se kultura počinje razvijati u kasno brončano doba u 11. vijeku pne. Iz tog razdoblja sačuvani su tragovi materijalne kulture iz nekropola i nastambi po spiljama u Lešću. Tijekom razdoblja od 7. do 5. vijeka pne. intezivno se razvija život na ovim prostorima. Iz tog vremena sačuvana su utvrđenja japodskih naselja Avendo (Crkvina u Kompolju) i Arupium (Veliki i Mali Vital u Prozoru).
Godine 33. pne. Japodi gube samostalnost i padaju pod rimsku vlast, što dokazuju dva sačuvana svetišta boga Mitre (kult perzijskog podrijetla iz 2. i 3. stoljeća). Za vrijeme rimske vlasti posebno je razvijen grad Arupium (Prozor), koji se je kao središnje naselje na području današnje Gacke i Like nalazio na važnoj rimskoj cesti koja je vodila prema Grčkoj (Tarstatika-Senia-Arupium-Iadera).
Na poznatoj Baščanskoj ploči iz 1100. godine, prvi put se spominje ime Otočca, odnosno njegova crkva Sv. Mikule (Nikole) koja je prema darovnici hrvatskog kralja Zvonimira, bila u redovničkoj zajednici sa crkvom Sv. Lucije u Baškoj na Krku. U 13. vijeku župa Gacka se nalazi u vlasništvu krčkih knezova Frankopana, te se u povelji kralja Karla Roberta iz 1300. godine Otočac prvi put spominje kao grad.
Otočac je bio sagrađen na otoku usred rijeke Gacke, a oko njega dalje prostirala se prostrana močvara koja je grad činila gotovo neosvojivim. Bio je opasan jakim zidom, a osnova je imala oblik nepravilnog sedmerokuta, sa šest kula na vanjskom zidu i visokom četverokutnom kulom unutar zidina. Time je stvorena jezgra urbaniteta Otočca koja je sve do 18. vijeka ostala bez značajnih promjena. Vodena mreža Gacke izravno je utjecala na morfologiju naselja i njegov povijesno urbani razvoj sve do današnjeg doba.
Dozvolom pape Pia II. u Otočcu je 1460. godine utemeljena biskupija kojoj je pripojen čitav kontinentalni kraj senjske biskupije, a 5. ožujka 1460. god. papa je stolnu crkvu Sv. Nikole podigao u rang katedrale Sv. Nikole, dok Otočac dobiva naslov "civitas" (grad – što je bio uvjet za biskupsko sjedište). Biskupija je ukinuta 1535. godine i pripojena Senjskoj.
Pokrajina Gacka bila je poprište mnogih važnih bitaka sa Turcima, a neosvojivost grada i njegova važnost za obranu hrvatskog teritorija postojala je sve značajnija. Otočac je sudjelovao u bitkama protiv Turaka sve do 1701. godine, kada su Gacka i Otočac predani na upravljanje Krajiškoj upravi, da bi 1746. godine od stare otočke kapetanije bila stvorena nova pukovnija, a Otočac postao središtem pukovnije.
Popuštanjem turskog pritiska dolazi do krupnih promjena u životu Otočca i Gacke, razvija se trgovina, obrtništvo i sve ono što nosi civilni život. Godine 1717. godine u Otočcu je počela sa radom Trivijalna škola. Svojom ispravom od 13. rujna 1746. godine kraljica Marija Terezija dopustila je održavanje tjednog sajma u Otočcu svake srijede, čija se tradicija održala sve do danas, a 1765. godine učinila je Otočac trgovištem dozvolivši da se uredi vojni magistrat. Na planu grada P. Jovanovića iz 1820-tih egzaktno su prikazani svi postojeći elementi topografije, graditeljstva i regulacije prostora. Jasno su vidljive vode rijeke Gacke s otocima i rukavcima, a na sjeveru je naznačeno brdo s tvrđavom "Forticom". Ističe se mreža cesta koje povezuju gradsku utvrdu na otoku s pojedinim grupacijama zgrada i pojedinačnim objektima na obalama. Svi prijelazi preko vode riješeni su mostovima kojih ukupno ima šest.
U gradu je 1910. godine na dan svetog Save proslavljena 25. godišnjica postojanja Srpske narodne čitaonice u Otočcu. Kotorski upravitelj Pavlinić je pokušavao zabraniti proslavu, ali je ona ipak održana. Narodni zastupnik Polovina mu je morao donijeti tekst svoga govora na odobrenje, a dva izaslanika su kontrolisala skup. Zabava je uspjela, a mladi učitelj Stojanović iz Škara je uz gusle pjevao Smrt majke Jugovića. [1]
13. i 14. 6.1943. u Otočcu održana je osnivačka skupština ZAVNOH-a.
Za vrijeme rata u Hrvatskoj, sredinom 1991. godine područje Otočca se našlo na liniji fronte između hrvatskih i krajinskih snaga koje je podržavala JNA. Grad je ostao u hrvatskim rukama, ali je pretrpio velika oštećenja zbog bombardiranja. 3. 1.1992. je sklopljeno sarajevsko primirje koje se na području Otočca uglavnom poštovalo. Za Operacije Oluja u augustu 1995. su hrvatske snage preuzele nadzor nad cjelokupnim područjem današnjeg grada.
Gospodarstvo
Krajem 19. stoljeća gradi se kompleks pivovare ispod utvrde Fortica i tako počinje industrijalizacija Otočca.
Urbani razvoj Otočca, tijekom prve polovice 20-tog stoljeća manifestira se uglavnom daljnjim popunjavanjem povijesno zacrtane urbane matrice grada i izgradnjom pojedinačnih objekata duž tradicionalnih komunikacija, razvija se zadrugarstvo, šumarstvo, zdravstvo, kemijska, drvna i tekstilna industrija, trgovina i ugostiteljstvo.
Područje Gacke bilo je naseljeno u pretpovijesti. Najstariji lokalitet na području Gacke iz tog razdoblja nalazi se u Pećini u Lešću. Ovaj kraj je zasigurno znamenit po rijeci Gacki, koja je naširoko poznata po bistroći i pastrvi. Na izvoru Gacke nalaze se mlinice koje i danas dočaravaju dio nekadašnjeg života u ovome kraju. Na drugu stranu, prema Velebitu, nalaze se sela Švica s lijepim jezerom i Kuterevo u kojem se nalazi Velebitsko utočište za mlade medvjede. U gradu Otočcu se nalazi zgrada u kojoj je održana osnivačka skupština ZAVNOH-a, u kojoj je sada muzej.
Muzej Gacke Otočac je zavičajni muzej smješten u samom centru grada koji ima bogatu povijesnu i kulturnu tradiciju.
Kroz zbirku «Otočac kroz povijest» mogu se pratiti događanja na prostoru Gacke od daleke prapovijesti, dolaska Rimljana, nastanka i prvih spominjanja grada, borbi s Turcima, Vojne krajine, I. i II. svjetskog rata, te do razdoblja gospodarskog i kulturnog razvitka grada i stradanja u Domovinskom ratu 1991. godine.
Arheološkom (Japodskom) zbirkom predstavljen je kroz predmete materijalne kulture - nakit, oružje, oruđe, posuđe - život i rad ilirskog plemena Japoda od sredine kasnog brončanog doba, tj. 10. st. prije Krista pa sve do dolaska Rimljana krajem 1. st. prije Krista.
Etnografska zbirka ocrtava tradicijski život i kulturu Gacke u posljednjih stotinjak godina kroz izložene predmete tradicijske kulture karakteristične za ovo područje - alatke za izradu tekstilnih proizvoda, proizvoda od gline - te mušku i žensku narodnu nošnju.
Osobito vrijedna je Spomen – zbirka akademskog slikara Stojana Aralice rodom iz Otočca, svjetski poznatog koloriste. Izložena su autorova ulja na platnu, crteži u tušu, olovci i ugljenu, njegovi osobni predmeti, isprave, fotografije, slikarski alat i knjige.
Sport
Zajednica sportskih udruga Grada Otočca okuplja 12 športskih udruga sa područja Grada iz različitih športskih grana: nogometa, košarke, kuglanja, tenisa, šaha i tae-kwon–doa, te udruge koje obuhvaćaju športsko-rekreacijske aktivnosti građana.
Najpoznatiji sportski klubovi u Otočcu su:
KK Velebit Otočac, kuglački klub - dugogodišnji član 1.hrvatske kuglačke lige
_-_Ulica_kralja_Zvonimira.jpg)
