U historiji ove palače koju je Francesco Thiene dao sagraditi na porodičnomimanju na zapadnom kraju ondašnje Velike ulice Strade Maggiore (današnji Corso Palladio nedaleko od zamka) ima više nejasnoća nego jasnoća, počevši od točnog datuma izgradnje. Nakon što je Palladio umro, palača još uvijek nije bila dovršena, na karti [Vicenza|Vicenze]] iz 1580. (Pianta Angelica) na tom mjestu se vide samo stare kuće i park.[1] Iz dokumenta iz 1586. vidi se da gradnja počela, pa je 1593. kad je umro naručioc Francesco Thiene, najmanje 1/3 palače bilo gotovo. Naslijednik Francesca, nećak Enea Thiene, dovršio je palaču najvjerojatnije u prvoj dekadi 17. vijeka, koju je 1835. kupio Lelio Bonin Longare.[1]
U svom traktatu "Ideja o univerzalnoj arhitekturi" (L’idea della architettura universale) objavljenom 1615. u Veneciji, Vincenzo Scamozzi piše da je palaču dovršio na temelju tuđeg projekta (ali ne navodi čijeg), kao i to da je izvršio neke manje izmjene u projektu. U prilog tome da se radi o Palladijevom projektu idu i dvije njegove skice za tu palaču i crtežfasade. Po svemu sudeći, Palladio je projekt napravio 1572. jer su tad Francesco Thiene i njegov ujak Orazio podijeli porodičnuimovinu, pa je Francesco dobio teren za gradnju palače.[1] Pored toga, stilska analiza također ukazuje da je to Palladijev projekt, kako zbog dizajnu donjeg dijela fasade, tako i zbog velike dvokatne lođe u atriju.[1]
