Prva crvena panika ili Prvi crveni strah (engleski: First Red Scare) je naziv kojim se označava relativno kratkotrajni period u historiji SAD neposredno iza prvog svjetskog rata, kada je u dijelovima tadašnje javnosti, ali i vrhovima vlasti, vladalo uvjerenje kako predstoji ili prijeti opasnost od boljševika. Takavc dojam je stvorio niz incidenata, od štrajkova preko rasnih nereda i terorističkih napada, protumačenih kao dio plana za pripreme revolucije nalik na nedavnu Oktobarsku revoluciju u Rusiji. One su se odrazile kroz niz represivnih mjera koje su za cilj imale spriječavanje komunističke aktivnosti, pri čemu su kao najčešće žrtve bili istaknuti ljevičari, i to najčešće stranog porijekla, mnogi od kojih kao anarhisti i socijaldemokrati nisu imali neposredne veze sa komunizmom. Od njih su najpoznatije tzv. Palmerove racije izvedene krajem 1919. i 1920. I suvremenici su s vremenom počeli kritizirati te mjere kao pretjerane, a do kraja 1920. je počelo rasti raspoloženje kako je opasnost od boljševičke revolucije preuveličana. Mnogi historičari, međutim, smatraju kako je Prva crvena panika poslužila kao svojevrsni model za kasniju antikomunističku kampanju iza drugog svjetskog rata.
Povezano
Vanjske veze
