Godine 1982. izdaje svoj prvi samostalni album Zok, koji je ujedno i prvi objavljeni materijal jednog novovalca na prostorima bivše Jugoslavije[1]. Tijekom druge polovice 1980-ih godina najviše svira kao studijski glazbenik te kratkotrajno surađuje nanovo s Parnim valjkom. Danas živi u Londonu gdje radi u svom vlastitom studiju.
Kao Prljavo kazalište prvi veći nastup imali su 1978. godine na "Poletovom" koncertu. Iste godine potpisuju ugovor sa izdavačkom kućom Jugoton te izdaju maksi singl pod imenom "Televizori", na kojemu su se uz naslovnu nalazilie još i skladbe "Majka" i "Moje Djetinjstvo". Producent je bio Vedran Božić. Za prvog menadžera uzimaju Krunoslava Gorupa, koji ih upoznaje s Milanom Škrnjugom, direktorom prodaje diskografske kuće Suzy i Ivanom Pikom Stančičem, bivšim bubnjarom Grupe 220. Ta suradnja omogućila im je da sljedeće godine 1979. objave svoj drugi singl "Moj otac je bio u ratu"/"Noć", kojeg izdaje diskografska kuća Suzy[3]. Iste godine izdali su i svoj prvi studijski albumPrljavo kazalište, kojeg su snimali u studiju Janka Mlinarića Trulog, a producent je i na ovom materijalu također bio Ivan Piko Stančić. Omotom albuma na kojem se nalazi izrezani jezik s zihericom u ustima, dali su do znanja da su bili inspirirani glazbom britanskogrock sastava The Rolling Stones. Logo je dizajnirao Mirko Ilić s kojim su ostvarili suradnju i na nekoliko kasnijih omota[2].
Zoran Cvetković ih napušta pred sami završetak snimanja materijala te odlazi u sastav Parni valjak, a na njegovo mjesto dolazi Marijan Brkić - Brk.
Parni valjak
Cvetković zajedno s Ivanom Pikom Stančićem dolazi u Parni valjak 1979. godine. Iste godine objavljuju treći Valjkov studijski album pod nazivom Gradske priče. LP je postigao veliki novovalni uspjeh, a između ostalih posebno su se istakle pjesme, lagana "Stranica dnevnika" i punk "Ulične tuče". Nedugo nakon što je album objavljen, Cvetković napušta Valjak te sa mladim zagrebačkim glazbenicima Dubravkom Vorihom (basista) i Draženom Šolcem (bubnjar) osniva sastav Parlament.
Parlament
U dvije godine svoga postojanja ovaj trio je snimio dva studijska albuma, Imena i legende (1980.) i Sve piše u zvijezdama (1982.). Snimljenim materijalom jasno se dalo do znanja da su bili nadahnuti tročlanom britanskom skupinom The Police. Sličnost sa sastavom Police bila je i u vanjskom izgledu jer su sva trojica obojali kosu u plavo. Unatoč tome, Parlament sa svojim pjevljivim pop skladbama nije postigao veći uspjeh, a to je i razlog što je Cvetković u samoj pripremi snimanja drugog albuma napustio sastav, te se posvetio solo karijeri[1].
Dorian Gray
Nakon što je Dorian Gray objavio svoj prvi album Sjaj u tami, sastav napuštaju Branko Terzić (bubnjar), Emil Krnjić (basist) i Vedran Čupić (gitarist), a pridružuju im se Dragan Simonovski (bubnjar), Jadran Zdunić (basist, koji je gostovao na prvom albumu) i Zoran Cvetković (gitarist). Godine 1985. izdaju album pod nazivom Za tvoje oči, koju su snimali u Švedskoj u studiju "Ferger Studios". Produkciju potpisuje Sjunne Fergera, a skladateljski tandem činili su Massimo - Cvetković, koji potpisuju sve skladbe na albumu.
Album Za tvoje oči postigao je odličan uspjeh kod publike i kritičara. Kao hit skladbe istaknule su se "ti si tu" i "Za tvoje oči". Pokazao se veliki napredak sastava u instrumentalnom i glazbenom umijeću, a također i u samoj produkciji. Nakon toga Massimo Savić napušta Dorian Gray, nakon čega prestaje i rad samog sastava.
Samostalna karijera
Nakon što je napustio sastav Parlament, Cvetković se posvetio svojoj samostalnoj karijeri te svoj prvi i jedini solo album pod imenom Zok objavljuje 1982. godine. Album je prošao prilično nezapaženo, a bio je i prvi samostalni album jednog novovalca na području bivše Jugoslavije. U drugoj polovici 1980-ih kratko surađuje s Parnim valjkom te radi kao studijski glazbenik na nekim projektima.
Ubrzo nakon toga odlazi u London gdje također svira kao studijski glazbenik i radi na kompletiranju svog vlastitog studija.
↑ 1,01,1Koraljko Pasarić, "MALA enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe", Nema problema, Rijeka, 1994. godine, str. 77, ISBN963-6352-00-1Uneseni ISBN nije važeći.
