Gepard (Acinonyx jubatus) je velika mačka (porodicaFelidae, potporodicaFelinae) koja nastanjuje veći dio afričkogkontinenta i dijelove Bliskog istoka. Ova mačka je najbrža kopnena životinja na svijetu i može razviti brzinu od 96 do 104 km/h[1][2][3][4][5][6] u kratkim sprintovima dužine do 500 m, a do 100 km/h ubrzava za 5 sekundi.[7] Gepard je također karakterističan po svojim poluuvlačivim kandžama, za razliku od većine mačaka koje mogu u potpunosti uvući kandže.
Naziv roda, Acinonyx, na grčkom jeziku znači „nepomična kandža“, dok naziv vrste, jubatus, na latinskom jeziku znači „grivast“ ili „ćubast“, što se odnosi na leđnu grivu kod gepardovih mladunaca.
Smatra se da su gepardi evoluirali u Africi u periodu miocena (prije 7,5-26 miliona godina) odakle su se proširili na azijski kontinent.
Podvrste
Iako mnogi izvori navode 6 i više podvrsta geparda, taksonomski status većine tih podvrsta i dalje je nerazjašnjen. Neke od najpoznatijih vrsta su:
Azijski gepard (Acinonyx jubatus venaticus), također poznat i pod nazivom iranski gepard. Smatra se da je u divljini ostalo oko 70-100 jedinki, od kojih većina živi u iranskoj provinciji Horasan.
Poredbena ilustracija leoparda (lijevo) i geparda (desno)Mladunac gepardaGepard u lovuDokumentarni video snimak sa 1200fps, pokazujući pokrete geparda tokom trčanja
Grudni koš geparda je znatno širi od njegovog struka. Gepardi imaju kratku dlaku i grubo krzno prošarano okruglim crnim mrljama prečnika 2–3 cm, koje mu pružaju određeni vid kamuflaže u toku lova.
Odrasli gepard teži od 21 do 72 kg. Dužina tijela bez repa iznosi 110–150 cm, dok je dužina repa oko 60–84 cm. Gepardi dosežu visinu u ramenima od 66 do 94 cm. Mužjaci su djelimično veći od ženki, mada je teško razlikovati mužjake i ženke isključivo na osnovu izgleda. U poređenju sa leopardom koji je približne veličine, gepard je uglavnom kraći, ali ima duži rep i viši je, tako da izgleda aerodinamičniji. Gepardi imaju poluuvlačive kandže koje im omogućavaju dodatnu stabilizaciju prilikom brzih potjera.
Da bi mogli razvijati velike brzine, gepardi su razvili i veće nozdrve koji im omogućavaju veći unos kisika, a također i veća srca i pluća zbog efikasnije cirkulacije kisika. U toku uobičajene potjere, broj udisaja u minuti se poveća sa 60 na 150. Pored poluuvlačivih kandži, gepard u toku lova ostvaruje dodatnu korist zahvaljujući svom repu koji mu omogućava bolju okretnost, neophodnu za lov na okretan plijen.
Za razliku od velikih mačaka iz podporodice Pantherinae, gepardi mogu presti dok udišu zrak, ali ne mogu rikati.
Rasprostranjenost i stanište
Postoji nekoliko geografski izolovanih populacija geparda u Africi i jugozapadnoj Aziji. Mala populacija i dalje preživljava u iranskoj provinciji Horasan, gdje borci za očuvanje životinjskih vrsta poduzimaju potrebne korake da ih zaštite. Moguće je, mada malo vjerovatno, da postoje izdvojene jedinke na teritoriji Indije. Također postoji nekoliko nepotvrđenih izvještaja o viđenju azijskog geparda u pakistanskoj provinciji Balučistan.
Gepardi najviše naseljavaju široka područja gdje ima plijena u izobilju. Gepardi preferiraju otvorena staništa poput polupustinja, stepa ili područja gustog žbunja, iako se mogu naći i u drugim staništima. Na primjer, u Namibiji nastanjuju travnata područja, savane, područja guste vegetacije kao i planinska područja.
Razmnožavanje i ponašanje
Ženke dostižu zrelost za 20-24 mjeseca, a mužjaci za 12 mjeseci, iako se u većini slučajeva ne pare dok ne napune 3 godine. Ženke mogu okotiti do 9 mladunaca sa periodom gestacije od 90-98 dana, iako uglavnom kote 3 do 5 mladunaca. Težina mladunaca po rođenju se kreće oko 150-300 g. Mladunci napuštaju majku kada napune 13-20 mjeseci. Životni vijek geparda iznosi oko 12 godina u divljini, odnosno do 20 godina u zatočeništvu.
Ishrana i lov
Gepardi su mesojedi i uglavnom love sisare težine do 40 kg, a najčešće Thomsonove gazele, Grantove gazele, springbok antilope i impale. Ponekad love i mladunce većih sisara poput gnua ili zebri, pa čak i odrasle, ako love u čoporu. Biserke i zečevi također mogu poslužiti kao plijen. Dok ostale velike mačke uglavnom love noću, gepardi love danju. Uglavnom love u rano jutro ili kasno uveče kada nije mnogo vruće, a svjetlost je i dalje prisutna.
Gepardi se u lovu više oslanjaju na vid nego na njuh. Prikradu se plijenu na nekih 10-30 metara i tada započinju potjeru. Potjera uglavnom ne traje duže od minute, i ako gepard ne uspije brzo uloviti plijen, biva prinuđen da odustane. Procenat uspješnosti lova geparda iznosi oko 50%.
Trčanje pri velikim brzinama iziskuje velik napor za gepardovo tijelo. Dok sprinta, tjelesna temperatura se naglo poveća. U slučaju teške potjere potreban mu je odmor od pola sata i više.
Gepard ubija svoj plijen tako što ga saplete u toku potjere, a potom ga ugrize sa donje strane vrata dok ga ne uguši; gepard nije dovoljno snažan da slomi vrat većine sisara koje lovi. Može također svojim ugrizom probiti glavnu arteriju na vratu. Hrani se na licu mjesta zbog jačih grabljivaca koji mu mogu oteti lovinu.
^Sharp, N. C. (1997). "Timed running speed of a cheetah (Acinonyx jubatus)". Journal of Zoology, London. 241 (3): 493–494. doi:10.1111/j.1469-7998.1997.tb04840.x. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
.png)
.jpg)
