Jagodična kost (lat.os zygomaticum/zygoma) ili līčna kost (lica) – u ljudskoj lobanji – je parna kost koja se zglobljava sa vertikalnom granom gornje vilice, sljepoočnom, klinastom i čeonom kosti. Smještena je na gornjem i bočnom sijelu lica. Formira izbočinu obraza, dijela bočnog zida i krova očne duplje, te dio sljepoočne kosti i podsljepoočne jame. Ima obraznu i sljepoočnu površinu, četiri nastavka: čeonoklinasti, orbitni, gornjevilični i sljepoočni, te četiri ruba.[1][2][3][4][5]
Struktura
Površine – Plohe
Obrazna ploha je ispupčena i, blizu centra, šupljikava; u njenom središtu je mala rupa – jagodični otvor, za prolaz jagosičnog živca i krvnog suda zygomaticofacial; ispod ovog otvora je blago uzvišenje, koje je polazište mišića musculus zygomaticus major.
Sljepoočna ploha, koja je usmjerena prema nazad i medijalno, udubljena je i medijalno hrapava, sa trouglastim područjem za zglobljavanje gornjom vilicom (zglobna površ), a bočno glatka, udubljene površine, čiji gornji dio formsira prednju granicu sljepoočne jame, donjeg dijela sljepoočne jame. Blizu centra ove površine je jagodičnosljepoočni otvor za prolaz jagodičnosljepoočnog živca.
Orbitna ploha formira bočni dio i nešto donjeg dijela koštane orbite. Jagodični živac prolazi kroz jagodično-orbitni otvor ove površine. Bočni palpebralni ligament (donjeg očnog kapka), veže se za malo ispuščenje zvano orbitna kvržica.
Nastavci
Svaka jagodična kost je u obliku dijamanta, a sastoji se od tri nastavka sa sličnim nazivom povezana sa zglobljavajućim kostima: čeoni, sljepoočni i gornjrvilični. Svaki nastavak jagodičnih kostiju čini važnu strukturu lobanje.
Orbitna površina čeoniog nastavka jagodičnih kostiju čini prednji bočni orbitni zid, obično sa malim parnim jagodičnoličnim otvorom na boku. Sljepoočni nastavak jagodične kosti čini jagodični luk zajedno sa jagodičnim nastavkom sljepoočne kosti kosti, sa uparenim jagodičnosljepoočnim otvorom na medijalnoj dubokoj površini kosti. Orbitna površina gornjeviličnog nastavka jagodične kosti čini dio podorbitnog oboda i mali dio prednjeg dijela bočnog zida orbite.[6]
Rubovi
Prednje-zadnji ili orbitni rub je gladak i udubljen, a formira odgovarajući dio prstenastog omotača orbite.
Prednje-donji ili gornjevilični obod je hrapav i ukošen na račun svoje unutrašnje ploče, za zglobljavanje sa gornjom vilicom. Ublizini orbitne margine daje polazište za mišić musculus quadratus labii superioris.
Zadnje-gornji ili sljepoočni obod je savijen u obliku slova f italik fonta i nastavlja se iznad na početku sljepoočne linije, i ispod sa gornje granice jagodičnog luka; uz njega se priključuje sljepoočni omotač.
Zadnje-donji ili jagodični rub, svojim hrapavim ivicama pruža vezu za musculus masseter.
Razvoj
Osifukacija jagodičnie kosti se počinje od tri centra: jedan za obrazni i dva za orbitni dio; pojavljuju se o osmoj sedmici i spajaju oko petog mjeseca fetusnog života.
Centralna jagodična površ okoštava od jednog centra koji se pojavljuje samo ispod i na bočnoj strani orbite.
Nakon rođenja, kost je ponekad podijeljena horizontalnim šavom u gornjem ležištu, pri čemu je donji manji dio.
U nekim četveronožaca, jagodična kost se sastoji od dva dijela – orbitnog I obraznog.
Ova jugalna kost fosilnog Edmontosaurusa je duga preko 1 mDijagram homolognih kostiju lobanje kod guštera i krokodila. Vratne kosti, sa oznakom Ju (blijedo zelene) su na lijevoj strani centra.
Kod ne-sisarskih kičmenjaka, jagodične kosti se nazivaju jugalarne kosti, jer ove životinje nemaju jagodičnog luka. Nalaze se u većini gmizavaca, vodozemaca i ptica. Povezana je s kvadratojugalnom i gornjeviličnom kosti, kao i drugi, koje se mogu razlikovati po vrstama.[5]
Ova kost se smatra ključnom u određivanju općih osobina lobanje, kao u slučaju fosilnih životinja, kao što su dinosaurI, u paleontologiji, čija kompletna lobanja nije pronađena. Kod Coelacantha i ranih tetrapoda ova kost je relativno velika. Tako, to je pločasta kost formira donji rub orbite i veći dio strane lica. Kod riba zrakoperki je smanjena ili odsutna, a čitav region obraza je općenito mali. Ova kost je odsutna i kod današnjih vodozemaca.[8]
Uz izuzetak kornjača, na jugalna kost i gmizavaca formira relativno uzak dio koji razdvaja orbitu i donji rub sljepoočnog otvora, od kojih se mogu formirati donje granice. Kost je na sličan način reducirana i kod ptica. U sisara, potrebna je široka, što se vidi kod ljudi, a površine između orbita i otvora nestaju u potpunosti; zadržavaju se samo gornji rubovi preostalog otvora, kao jagodični lukovi.[8]
^Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
^Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ abMeđedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Illustrated Anatomy of the Head and Neck, Fehrenbach and Herring, Elsevier, 2012, page 54.
