Po posvojeničkim nazivima, opisuju se i kao cerviksni ili cervikalni pršljenovi.
Grudni pršljenovi u svih vrsta sisara su oni koji također nose i par rebara i leže repno (kaudalno) od vratnih pršljenova. Dalje ih kaudalno prate slabinski pršljenovi, koji također pripadaju trupu, ali ne nose rebra. Kod gmizavaca, svi trupni pršljenovi nose rebra i nazivaju dorzalni pršljenovi.
U mnogim vrstama, iako ne kod sisara, postoje i vratna rebra. U mnogim drugim grupama, kao što su gušteri i dinosauri Saurischia, vratna rebra su velika; kod ptica, ona su mala i potpuno spojene sa pršljenom. Kičmeni poprečni nastavci sisara su homologni vratnim rebrima drugih amniota .
Kod ljudi, vratnih pršljenovi su najmanje slični tipskom pršljenu, a mogu biti lahko razlikovni od onih grudnog ili slabinskog područja koji imaju foramen (rupu) u svakom poprečnom nastavku, kroz koji prolazi kičmena arterija.
Podjela vratnih pršljenova
Općenito, vratni pršljenovi se sastoja od dva funkcijski različita anatomska dijela:
Gornjevratni se nazivaju i potpotiljačni uključuju prvi vratni pršljen ili atlas i drugi vratni pršljen ili osovinu (epistrofeus). Ovi skeletni dijelovi su dobro povezani sa složenim lancem potiljačnog zgloba sa tri ose i tri stepena slobode.
Donjivratni pršljenovi se protežu od donjeg platoa epistrofeusa dok gornji plato prvog grudnog pršljena, pokriva nastavak preostalih pet vratnih pršljenova.
U vratni pršljenovi su svi istog tipa, osim atlas i epistrofeusa, koji se razlikuju i međusobno i od drugih vratnih pršljenova. Sedmi vratni pršljen se također zove istaknuti, jer ima najduži o trnoliki nastavak. Spojevi donjih vratnih pršljenova imaju dva smjera pokreta: na obje strane, fleksiju i ekstnziju, a osim toga i mješovite pokrete i rotaciju.
Funkcijski, ova dva segmenta vratne kičme su na završecima sposobni za čiste rotacijskee pokrete, pregibe ili fleksije i ekstenzije glave.
Struktura
Pogled sa strane tipskog vratnog pršljena
Vratni pršljenovi se konvencijski broje i označavaju slovom C (Cervix = vrat), a prvi (C1) je najbliži lobanji, dok viši brojevi pršljenova (C2-C7) se broje od lobanje i niz kičmu.
Sedmi vratni pršljen se također ističe po najdužem trnastom nastavki (processus spinosus)
Tipski vratni pršljen se sastoji od slijedećih dijelova:
Tijelo je poprečno izduženo. Ima sljedeće strane: gornju, donju, prednju, zadnju i bočne. Na spoju gornje, prednje i bočne površina, sa svake strane, mogu se vidjeti loptasta apofize koje se zovu jedinstveni (unikatni) nastavci.
Otvor (foramen) pršljena je trouglast. Prednji dio baze je sa poprečnom gornjom uzdužnom osovinom, usmjerenom naprijed – nazad.
Poprečna apofiza predstavlja nastavak za gradnju poprečnog otvora, kroz koji prolaze kičmena arterija i istoimena vena. Ovaj nastavak je ugrađen sa dva korijena, od kojih se prvi veže za pšljensko tijelo, i stražnji se veže za peteljke. Slobodni kraj (apeks) nastavka završava u dva zadebljanja (prednje i zadnje) koja su mjesta za hvatišta različitih elemenata.
Zglobna apofiza je trodijelna (dva gornja i jedan donji dio), sa kosim i ravnim zglobnim površinama. Gornja je tačka leđa u svim smjeroima: naviše, naniže, prema naprijed i dolje. Gornji nastavci zgloba proizlaze iz peteljke pršljena, odmah nakon poprečnog natavka.
Trnolika apofiza, u većini skučajeva, ali ne uvijek, je kratka, račvasta, sa tjemenim otklonom koji može biti na desno ili lijevo.
Kada se tipski pršljen izvadi, može se vidjeti da se sastoji od dva glavna dijela: tijelo pršljena ispred, a leđno, iza je zadnji luk.
Tijelo vratnog pršljena je njegov najdeblji dio: obično ima manju visinu od širine i cilindričnog je oblika sa smanjenom licem. Leđni luk je u obliku potkovice. Na obje strane stražnjeg luka je masivni fiksirani zglobni nastavak, tako da se u njemu definiraju dva: s jedne strane peteljke, ispred se nalazi masiv zgloba, a s druge, listovi i iza njih čvrsti. Iza, u liniji, se uspravlja trnoliki nastavak. Ovaj zadnji luk tako predstavlja oslonac na zadnjoj strani pršljenskog tijela putem peteljke. Osim toga, kompletan pršljen uključuje poprečni nastavak, koji se veže za zadnji luk gotovo u nivou zglobnog masiva.
Ovaj tip pršljen se može naći na svim nivoima kičme sa, naravno, važnim promjenama koje se mogu javiti i u pršljenskom tijelu i zadnjem luku, i općenito na obje strane odjednom.
Međutim, važno je napomenuti da ovi različiti sastavni dijelovi odgovaraju odnosu na vertikalno. Stoga, duž cijele petelljke, postavljene su stuba:
naprijed, glavni stub se formira slaganjem pršljenskih tijela;
iza tijela pršljena su dva srednja stuba, koji nastaju slaganjem zglobnih nastavaka.
Tijela kičmenih pršljanova su spojena na međupršljensim diskovima. Na svakom nivou se nalazi foramen pršljena, koji je ograničen sprijeda tijelom pršljana, a iza stražnjim lukom. Slijed svih ovih kičmenih otvora pruža se duž cijele kičmene osi, a kičmeni kanal je formiran od naizmjeničnijh dijelova kosti svakog pršljena i ligamenatnih dijelovs, između pršljenova u visini međupršljenskog diska i ligamenata leđnom luku.
Elementi otvora na pršljenskim lukovima
Peteljka: njena udubljenja (2) su gotovo iste veličine.
Ploča (lamina) ječetverostrana (1), više gola.
Oštra ploča je u unutrašnjem području vratnih pršljenova, lahko dostupna kičmenim spinalne živcima.
Pršljenovi
Prvi vratni pršljen (atlas)
Atlas je nepotpuni vratni pršljen; nema pravo pršljensko tijelo. Smatra se da je njegov zubasti nastavak. Preostali elementi su više ili manje smanjeni.
Atlas se sastoji od dvije bočne mase koje se spajaju na prednjem i zadnjem luku. Bočne mase su oblikovane u vertikalno postavljene cilindre..
Gornja površina je elipsoidnog oblika: udubljenje atlasnog zgloba. Njegova glavna osa, koja je umjerena koso naprijed i unutra, je dva puta duža od poprečno promjera. Zglobljava se sa kondilima potiljačne kosti. Sa donje strane ima drugu površinu za osu (epistrofeus). Ova je ravna ili vrlo blago konkavna, koso prema dolje i unutra. Nastaje kao vanjsko lice poprečnog nastavka. Prednja i zadnja strana lica su kontinuirana sa svakim vrhom odgovarajućeg luka. Unutrašnja površina je vrlo hrapava, za vezanje poprečnih ligamenata
Prednji luk, ravno natrag, predstavlja:
prednje, malo centralno uzdignuće, prednja kvrga atlasa;
na poleđini, i uvijek u liniji zgloba je ovalna površina za prolaz ose epistrofeusa, tako da ze zglobljava sa njegovim zupcem.
Zadnji luk funkcionira, kao i prednji luk, a srednja linija unazad je sisolika i zove se zadnja kvrga atlasa. Gornje lice vanjskog kraja je kanal (utor kičmenih arterija), u kojem se nalazila kičmene arterije.
Drugi vratni pršljen (epistrofeus ili aksis)
Ono što u suštini karakterizira drugi vratni pršljen je prisustvo, na gornjoj strani njegovog tijela, vertikalnog ispupčenja, u jami ili osi zuba. Odozdo prema gore se nalaze nastavci:
bazni , vratni, tijela pršljena i tjemenaki. Za prednji i zadnji luk atlasa, vežu se poprečni ligamenti: prednja i stražnji lice su dvaije površine zglobova. Trnoliki nastavak je vrlo širok, a poprečnih su kratki i nije račvast. To omogućava bočne rotacije vrata.
Treći i četvrti vratni pršljen
Četvrti pršeljn se zglobljava vratnim pršljenom C3. Ovi vratni pršljenova su manje debljine i mobilniji.
Peti vratni pršljen
Kroz poprečni otvor prolazi kičmeni nerv, što se događa samo u C5 i C6.
Šesti vratni pršljen
Prednja kvrga poprečnih nastavaka se zove karotidno zdebljanje jer je deblji sa protruzijom drugih pršljenova. Kroz poprečni otvor prolazi kičmeni živac.
Sedmi vratni pršljen
Ovaj pršljen se također zove i istaknuti, jer se odlikuje dugim trnolikim nastavkom, koji se ne račva. Osim toga, za razliku od drugih vratnih pršljenova, kičmena arterija zaobilazi poprečni otvor, a kroz njega prolazi samo kičmena vena.
^Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
^Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
