Mula Mustafa Bašeskija[1]- Ševki bio je bošnjački ljetopisac, rođen u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Pretpostavlja se da je umro 18. augusta 1809. godine u Sarajevu.[2][3]
O Bašeskiji je poznato ono što je sebi zabilježio u svom Ljetopisu, pa je to ujedno i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija sa pjesničkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže.
Biografija
Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta. Bašeskija je izučio i kazazski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, o kojem se ljetopisac ne izražava najljepše.
Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije (1746-1804)
Nekog Mahmuta Zaimovića spominje kao svog drugog majstora u kazaskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije prestao baviti ovim poslom, nego je najvjerovatnije produžio naukovanje u nekoj od sarajevskih medresa. Tako je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije primio se i dužnosti imama i hatibaBuzadži hadži-Hasanove džamije.
Bašeskija se nije zadovoljio ni s mualimskom službom koju napušta i 1763. godine postaje narodni pisar. To će postati njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali dućan u Mudželitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavštine umrlih građana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, te kasnije iznajmljuje drugi, veći dućan i angažuje i druge pisare za pomoćnike. Pored toga, u dva navrata bilježi prihode i utvrđuje koliko je papira utrošio za pisanje.
Svoje obrazovanje i usavršavanje Bašeskija i dalje ne napušta, pa sluša predavanja o šerijatskom pravu i astronomiji kod muderisaGazi Husrev-begove medreseMehmed-Razi Velihodžića. Kod šejha Hadži-Sinanove tekije hadži-Muhameda izučava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviški red Kaderija. U svom dućanu, pored pisarskih poslova, podučavao je i učenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine bilježi kako se s nekoliko prijatelja jednom sedmično sastajao u kući nekog Vilajetovića na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posvećivali čitanju knjiga. Takva sijela uz halvu održavana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Bašeskija je ostavio nešto podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed je umro dok je Mustafa bio još kao dijete, a majka mu Fatima, kći Mehmed-hodžina, preudala se za nekog mutapčiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oženio vrlo mlad sa Safijom, kćerkom Mustafa-age Čartozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na životu samo troje, dvije kćeri i sin Mustafa, kojeg je on dao da uči berberski zanat. Deseto dijete mu je rođeno 1782. godine. Od tri kćeri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Bašeskiju su nadživjeli samo jedna kći i sin Mustafa. Bašeskija je rođen i sve do 1759. godine bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzadžića džamije iznajmio Šebešlića kuću u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vraća u svoju kuću u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Bašeskija je putovao u Beograd radi sređivanja poslova oko ostavštine svog daidže Topal Osman-age, bašeskije 97. džemata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabilježio da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgošću kod Kaknja i tu se primio mualimske dužnosti. Da se brzo razočarao, pokazuje činjenica što se već februara 1782. godine vraća u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i dužnost imama Buzadžića džamije, pa i ovu dužnost uz još jedan kraći period obavljao sve dok se nije razbolio.
Godine 1800. postao je službenik Husrev-begova vakufa primivši se dužnosti džuzhana.
Godine 1801. je umro od kapi, ali nije ustanovljen tačan datum njegove smrti. Većina autora koji su ranije pisali o Bašeskiji pretpostavljaju da je umro 1803. godine, dok Muderizović, koji je prevodio "Ljetopis" Bašeskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, što bi se i moglo zaključivati na osnovu samog "Ljetopisa", jer posljednje vijesti, koje je Bašeskija ostavio u "Ljetopisu", potiču iz hidžretske 1219. godine koja odgovara 1804/1805. godini. Međutim, prema najnovijim istraživanjima ustanovljeno je da je Mula Mustafa Bašeskija umro 18. augusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno sačuvanom "Ljetopisu" Mustafe Firakije, a za kojeg se pretpostavlja da je sin Mula Mustafe Bašeskije, stoji i sljedeća bilješka:
7. redžeba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vječnost naš otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Božja milost!
Bašeskija je, nakon što ga je obolio 1801. godine, još ponešto bilježio u svoj "Ljetopis" do 1804/05. godine, a potom je, pošto ga je savladala bolest, prestao bilježiti događaje i umro 18. augusta 1809. godine. I Bašeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti, ležala više godina, ali se u početku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome može pretpostaviti da je ova bolest u porodici Bašeskije bila nasljedna. I pored svih nastojanja da se pronađe mezar Bašeskije, nije se uspjelo. Pretpostavlja se da je sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje kuće.
U izvorima, osim "Ljetopisa", Bašeskija je ubilježen kao svjedok u četiri rasprave vodene pred sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11. rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-baša Bašeskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa, imam Buzadži-zade džamije, a treći 26. džumadel-evela 1191. (2. VII 1777) i četvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao Mustafa-efendi, imam Buzadži-zade džamije. Sidžili: VIII. str. 95: XVI. str. 108: XVIII. str. 159 i XXXVI. str. 6 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Pisarska djelatnost navodi ga da započne svoj "Ljetopis". Započeo ga je na sjećanje na događaje koji su započeli deceniju ranije.[4]
.jpg)
