Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu najstarija je muzejska institucija u Bosni i Hercegovini, osnovana 1. februara 1888, za vrijeme austro-ugarske vladavine. U početku je bio smješten u neuvjetnim prostorijama da bi regulacijskim planom iz 1909. bila načinjena skica muzeja i predviđena njegova izgradnja u centralnom dijelu Sarajeva, na današnjem Trgu Bosne i Hercegovine.[1] Arhitekt Karlo Paržik uradio je projekt za zgradu muzeja, koja se sastoji od četiri zasebna paviljona, međusobno povezana terasama, s unutrašnjim atrijem, gdje je smješten botanički vrt. Zgrada je rađena u neorenesansnom stilu. Zanimljivo je da je to jedina zgrada muzeja u jugoistočnoj Evropi namjenski građena za tu svrhu.
Muzej je teško oštećen u toku ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995, a tadašnji direktor, Rizo Sijarić, poginuo je prilikom granatiranja muzeja u decembru 1993.[2]
Iako je problem nepotpunog i nepravovremenog finansiranja bio evidentan kroz poslijeratne godine rada muzeja, 4. oktobra 2012. muzej je zatvoren za javnost. Zaposlenici su nastavili, bez bilo kakvih sredstava, voditi brigu o muzejskim eksponatima i zbirkama.[3] Muzej je za javnost ponovo otvoren 15. septembra 2015. Vrijeme za posjete jest od utorka do petka od 10 do 19, a vikendom od 10 do 14 sati.
Botanički vrt
Botanički vrt je smješten u centralnom dijelu kompleksa Zemaljskog muzeja. Jedini je spomenik te vrste u Sarajevu. Osnovao ga je 1913. istaknuti botaničar Karlo Maly. Površina mu iznosi 14.270 m2 i u njemu se uzgaja više od 3.000 biljnih vrsta. Sadrži vrlo vrijedne zbirke: endemskih vrsta, tercijarnih relikata, florističkih rijetkosti. U lijepom ambijentu na jednom mjestu mogu se vidjeti brojne egzotične vrste drveća kao što su japanska trešnja (Prunus serrulata), mamutovac (Sequoia), ginko (Ginkgo biloba) i druge. Posebnu atrakciju predstavlja fontana u centralnom dijelu vrta, okružena bujnom vegetacijom, koja doprinosi tome da vrt na posjetioca ostavlja utisak romantičnog cvjetnog parka. Vrt posjeduje veoma vrijedan herbarij. Autori tih vrijednih kolekcija su Otto Blau, Otto Moellendorff, Florian Hofmann, Erich Brandis, Franjo Fiala, Günther Beck von Mannagetta i Karlo Maly, a zatim Živko Slavnić i Čedomil Šilić.
Građanska akcija "Ja sam Muzej"
Udruženje AKCIJA Sarajevo tokom augusta i septembra 2015. vodilo je akciju "Ja sam Muzej", podsjećajući bosanskohercegovačku i međunarodnu javnost da je najveći i najznačajniji muzej u Bosni i Hercegovini zatvoren gotovo tri godine. Cilj je bio utjecati na odgovorne da se problem finansiranja muzeja što prije riješi.[4]
Otvoreni depo
Otvoreni depo u najširem smislu predstavlja zaseban prostor unutar muzejske cjeline u kojem su predstavljeni predmeti koji nisu uključeni u strukture stalnih postavki, ali su ipak dostupni široj publici. Takvi depoi mogu služiti i kao studijski prostori za istraživače, te istovremeno pružiti posjetiteljima osjećaj da su "zavirili" u neke od muzejskih tajni.
U sklopu stalne postavke "Bosna i Hercegovina u prethistoriji" nalazi se otvoreni depo u kojem su grobovi s lokaliteta Arheološko područje Donja Dolina kod Gradiške. Koncepcijom otvorenih depoa posjetiocima je pružena prilika da vide i pet grobova (dva iz sojenica i tri s Greda), iz perioda od 6. do 4. st. p. n. e.
U otvorenom depou predstavljena je i grčka keramika s matičnog područja (Atika, Beocija, Mala Azija, grčki otoci), koja pripada zbirci stranih predmeta i nije uključena u novi stalni postav.[5]
Nacionalni spomenik
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenik Bosne i Hercegovine donijela je 31. jula 2018. godine odluku da se muzej proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[6] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović (predsjedavajući). Nacionalni spomenik čine paviljoni arheologije, etnologije, prirodnih nauka, upravna zgrada, botanička bašta, sjeverni ulazni plato, sjeverna, istočna, zapadna i južna hortikulturna površina, te izvorni namještaj:
11 vitrina sa sandukom i elementom za izlaganje u obliku slova L u upravnoj i zgradi prirodnih nauka
visoki sto, kabinet, staklena vitrina, ormar, četiri stola i 20 stolica u upravnoj zgradi
dvije vitrine, dvije zidne vitrine, četiri zidne vitrine sa sandukom, dvije staklene vitrine sa postoljem, dvije dvostruke vitrine, četiri dvostrane metalne vitrine, dvije vitrine oktogonalne osnove, dvije četverostrane vitrine pravougaone osnove i 12 dvostranih drvenih vitrina u zgradi prirodnih nauka.
^Rizo Sijarić, "Organizaciona struktura, upravljanje i kadrovi Zemaljskog muzeja", Spomenica stogodišnjice Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888–1988, Sarajevo, 1988, 422–425.
.JPG)
